Page 21 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 21

obučavala kadar koji će poslije rata postati američka Središnja obavještajna
          služba - CIA (Central Intelligence Agency) i elitni dio tajne službe, a među
          njima su bili William Casey, Charles Kindelberger, Walt Rostow i Robert
          Roosa,  koji  je  kasnije  postao  zamjenikom  ministra  financija u Vladi
          predsjednika Kennedyja i partnerom elitnih poslovnih ljudi s Wall Streeta
          - Brown Brothers, Harriman.
            Umjesto tradicionalnog načina rada tajnih službi - pribavljanja podataka
          iz  stranih  prijestolnica  putem  špijunskih  agencija,  direktor  je  britanske
          tajne službe - SIS-a (Secret Intelligence Service), i sam bio dijelom tajne
          mreže,  slične  slobodno-zidarskoj,  u  koju  je  bila  utkana  ogromna  moć
          britanskog bankarstva, pomorske trgovine, velikih industrijskih kompanija
          i Vlade. Kako je ta organizacija bila tajna, postizala je ogromnu moć nad
          lahkovjernim  i  naivnim  gospodarstvima  stranih  zemalja.  U  razdoblju
          slobodne trgovine, nakon 1846., ta je tajna povezanost privatne trgovinske
          moći  s  Vladom  bila  tajnom  britanske  hegemonije.  Britanska  vanjska
          trgovina  nije  bila  utemeljena  na  njegovanju  dobrosusjedskih  odnosa
          sa  stranim  zemljama,  nego  na  sračunatim  “interesima”  koji  su  nalagali
          promjene savezništava i, po potrebi, naglo mijenjanje država saveznica.


                          Velika kriza iz 1873. godine

            Međutim  ranih  je  1870-ih  godina,  nakon  financijske panike, u
          Engleskoj  počela  duboka  gospodarska  kriza,  kao  izravna  posljedica
          uvođenja  britanske  slobodne  trgovine.  Doktrina  je  slobodne  trgovine
          bila sazdana na pretpostavci da će britanski utjecaj dovesti do toga da ta
          dogma postane gospodarskom politikom svih vodećih trgovinskih zemalja
          u svijetu. Ali takvo jedinstvo nije nikada postignuto.
            Nakon  velike  panike  u  londonskom  bankarskom  sistemu,  1857.
          godine,  bankarski  je  ustroj  londonskog  Cityja,  uključujući  direktora
          Engleske banke, odlučilo uvesti novu politiku radi sprječavanja daljnjeg
          odljeva zlata iz londonskih banaka. Ta je panika iz 1857. uslijedila zbog
          navale stranih zemalja na međunarodne zalihe zlata koje je držala Engleska
          banka. Ta je navala dovela do sloma bankovnih kredita u Cityu i u cijeloj
          zemlji. Kao odgovor na tu krizu engleske su vlasti osmislile politiku koja
          je  rezultirala  jednostavnom,  ali  opasnom,  pojavom  bankarske  prakse  -
          središnje banke.
            Engleska je banka privatni holding, koji u to vrijeme nije bio u rukama

                                                                      21
   16   17   18   19   20   21   22   23   24   25   26