Page 23 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 23
premoći nad drugim industrijskim zemljama u svijetu.
Dogma Britanskog Carstva iz 19. stoljeća o slobodnoj trgovini i njezine
maltuzijanske postavke, bile su s vremenom osuđene na propast. Ta se
dogma temeljila na kanibalizaciji gospodarstava sve većeg dijela svijeta
radi njezina održavanja. Samo četvrt stoljeća nakon opoziva Zakona o
žitu Britansko Carstvo je potonulo u najveću i najdužu ekonomsku krizu
u svojoj historiji. Nakon 1873. godine britanska su nastojanja da proširi
virus “engleske bolesti”, tj. “kozmopolitski gospodarski model” apsolutne
slobodne trgovine Adama Smitha, imala vidljivo manjeg uspjeha. Zemlje
kontinentalne Europe, predvođene Njemačkom, uvele su niz zaštitnih
mjera za svoja nacionalna gospodarstva, što im je omogućilo najveći
industrijski razvitak u posljednjih 200 godina.
To je pripremilo teren za novu raspravu među britanskom elitom o
tome kako održati Carstvo i moć u svijetu koji se brzo mijenjao. U tu je
raspravu 1882. godine uvedena geopolitika nafte. Sada se rasprava vodila
oko toga kako održati britansku pomorsku nadmoć.
Bilješke:
1. Komentirajući britansku slobodnu trgovinu, 1851. godine, američki je ekonomist Henry C.
Carey, tvorac nacionalne privredne strategije Abrahama Lincolna, izjavio: “Tako ovdje imamo
sistem koji je nerazborit i neprirodan, a osim toga, teoriju izmišljenu s ciljem da se na nju
prebace bijeda i siromaštvo, što je neizbježan rezultat toga sistema. Za bijedu u Irskoj optužuje
se prenaseljenost, iako milijuni hektara najplodnije zemlje u Engleskom Kraljevstvu čekaju
isušivanje kako bi postali najplodnijom zemljom na svijetu, i iako je irski narod osuđen tratiti
mnogostruko više rada nego što bi inače platio za svu odjeću i željezo koje potroši. Prenaseljenost
je izgovor za sva zla toga podloga sistema i tako će biti sve dok tom sistemu ne dođe kraj. Da
bi se zadržalo to stanje, cijena se rada u Engleskoj mora neprestano održavati na tako niskoj
razini da bi Engleska bila konkurentna Hindusima, Nijemcima i Amerikancima, uz sve nedaće
prijevoza i carina.”
Carey dodaje: “Engleska je tako dugo imala monopol nad proizvodnjom mašina da je postigla
sposobnosti s kojima se nije lahko natjecati; u isto je vrijeme tom nepravednom podjelom
među svojim stanovništvom držala cijenu rada i kapitala na razini nižoj... nego u susjednim
zemljama. Njezina su poduzeća bila divovska i uvijek spremna potopiti sve one koji su mogli
postati konkurencijom; neprestane su mijene u njezinu monetarnom ustrojstvu [Engleska banka
manipulira zalihama zlata, W.E.], kao neminovne posljedice kolonijalnoga sistema, same po
sebi bile dovoljne da dovedu do propasti u svim zemljama koje su s njom povezane.”
Carey navodi iskustvo Amerike, gdje je 1837. godine počela bankarska panika i gospodarska
kriza. Američki su se krediti nakon 1820-ih godina sve više prebacivali u ruke banaka
londonskoga Cityja, a sve više su se udaljavali od Listovog poimanja nacionalne ekonomije.
23