Page 71 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 71
uspjeli, Morgan & Co., kao i Britanija, bili bi 1917. suočeni s potpunom
financijskom propašću.
Na sreću za Morgana i za London njemački je general Erich Ludendorff
osigurao osnovu za sprječavanje financijskoga kraha anglo-američkih
interesa. U februaru 1917. Njemačka je objavila neograničen podmornički
rat, kao pokušaj da, između ostaloga, presiječe put američkim tankerima
koji su britanske saveznike u Europi opskrbljivali naftom. Potonuće
američkih brodova bilo je izgovorom koji je novinama povezanim s
Morganom bio dovoljan da zatraže kraj američke neutralnosti.2
Kad je Kongres Sjedinjenih Država objavio rat protiv Njemačke,
2. aprila 1917., njujorški su financijski krugovi, uz potporu guvernera
Njujorške banke za federalne rezerve Stronga, poduzeli najveću financijsku
operaciju u historiji.
Da predsjednik Woodrow Wilson nije bio prisiljen potpisati Zakon o
federalnim rezervama (Federal Reserve Act), 23. decembra 1913., pitanje
je bi li Sjedinjene Države ikada stavile u pogon tolika sredstva za jedan
rat u Europi. Da nije bilo toga novog zakona, pitanje je bi li i Britanija u
avgustu 1914. poduzela tako smione pothvate protiv suparničkih carstava
na europskom kontinentu. Kuća Morgan i moćni međunarodni financijski
interesi londonskog Cityja odigrali su presudnu ulogu u stvaranju Sistema
federalnih rezervi Sjedinjenih Država, u mjesecima prije samog izbijanja
europskog rata.
Potpuno suprotno od Njemačke, čiji je Reichstag 1890-ih godina
strogo ograničio financijske špekulacije, skupinu koja je 1913. godine
oblikovala Zakon o federalnim rezervama činili su, do zadnjeg čovjeka,
elitni krugovi kuće Morgan, a sve u korist novonastajuće uloge New Yorka
kao međunarodnoga sjedišta kapitala. Njujorški su bankari počinjali
usvajati stil britanskih imperijalnih financijskih krugova.
U avgustu 1917. Federalne rezerve su poduzele prodaju Kredita za
slobodu (Liberty Loans) i obveznica radi financiranja ratnih troškova
američke vlade. Američke su obveznice, koje su u to vrijeme prodavane
privatnim investitorima u toj velikoj mobilizaciji “patriotizma”, prodavane
preko Morgana i vodećih njujorških investicijskih kuća. Ukupna vrijednost
tih Kredita za slobodu i obveznica iznosila je zastrašujućih 21.478.000.000
dolara do juna 1919. Nikada ranije u historiji nisu mobilizirana tako velika
sredstva u tako kratkom vremenu. Morganova je provizija bila uistinu
71