Page 72 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 72

F. William Engdahl: Stoljeće rata

          pozamašna.
            Godine  1920.  Morganov  je  partner  Thomas W. Lamont s očitim
          zadovoljstvom  primijetio  da  su,  kao  rezultat  četverogodišnjega  rata  i
          uništenja  svjetskih  razmjera,  “nacionalni  dugovi  u  svijetu  porasli  za
          210.000.000.000 dolara ili za oko 475% u posljednjih šest godina i da je,
          kao prirodna posljedica, višestruko porasla raznolikost državnih obveznica
          i broj njihovih kupaca”. Lamont je dodao: “Ti su rezultati vidljivi na svim
          investicijskim tržištima svijeta, ali vjerojatno nigdje u tako velikoj mjeri
          kao u Sjedinjenim Državama.”3
            Sad kad su Morgan i s njim povezani investicijski krugovi New Yorka
          okusili ulogu vodeće svjetske financijske sile, činilo se da su spremni učiniti
          sve kako bi tu ulogu i zadržali.
            Morganovi su ljudi, uključujući Thomasa Lamonta i pajdaša s Wall
          Streeta Bernarda Barucha, bili za stolom versajskih sjednica iza zatvorenih
          vrata na kojima je napravljen “račun” za Veliki rat. Zajednički su ustanovili
          posebnu  stalnu  Komisiju  za  ratne  štete  da  utvrdi  točne  iznose  koje  će
          Njemačka platiti za ratne štete silama Antante.
            Kao dobri konzervativni bankari, Morgan i njegovi prijatelji nisu mogli
          dopustiti da se ratni dugovi britanske Vlade i savezničkih sila jednostavno
          zaborave u euforiji mira, premda su neki članovi britanske Vlade, A. J.
          Balfour i drugi, dali naslutiti da bi se takva velikodušnost mogla dogoditi.
          Morgan & Co. potiho su prebacili svoje privatne kredite dane britanskoj
          Vladi na opći dug američke državne blagajne, čim su Sjedinjene Države
          službeno ušle u rat, i time ustvari britanski dug prebacili na teret američkih
          poreskih obveznika poslije rata. Usprkos tome, Morganovi su se interesi
          pobrinuli da dobiju velik zalogaj iz poslijeratne versajske ratne odštete.
          Kako  je  američki  ratni  dug  premašivao  sve  svote  do  tada  poznate  u
          historiji  Sjedinjenih  Država,  zamaglila  se  razlika  između  Morganovih
          interesa i interesa američke države. Američka se Vlada sve više pretvarala
          u instrument za jačanje nove moći njujorških međunarodnih bankarskih
          kuća.


           Njujorške banke postaju prijetnjom londonskom Cityju

            Tokom versajskih pregovora osnovana je jedna nova institucija za anglo-
          američku  koordinaciju  strateških  poslova.  Lionel  Curtis,  dugogodišnji



          72
   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77