Page 90 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 90
F. William Engdahl: Stoljeće rata
za naknadu šteta, John Mavnard Kevnes, rekao da je tri puta veća od
maksimuma koji Njemačka uopće može platiti. Tome se dugu imala
pripisivati godišnja kamata po stopi od 6%. Carina od 26% na ukupnu
prijavljenu vrijednost njemačke izvozne robe morala se plaćati savezničkom
predstavniku za naplatu šteta u Berlinu, a sve je to bilo popraćeno s bezbroj
teških uslova, poput nekoliko različitih pristojbi za “jamstvo”. Komisija za
naknadu šteta imala je pravo jednostrano zatražiti plaćanje bilo u naturi
kojega dijela naknade šteta.
“Londonski ultimatum” nije bio ultimatum samo po nazivu. Uslov je
bio da njemački Parlament u potpunosti prihvati te nevjerovatne uslove
u roku od šest dana ili će savezničke snage okupirati i pod svoju kontrolu
staviti industrijsko središte Njemačke - Ruhrsku pokrajinu. Ne iznenađuje
da je Reichstag prihvatio taj strahotni ultimatum s tek neznatnom većinom
glasova.
Uznemirujući je vid Sporazuma iz Rapalla, za neke utjecajne krugove
u Londonu, ustvari bilo ono što je on podrazumijevao. Velike količine
njemačkih mašina i opreme, čelika i druge tehnologije, trebale su biti
prodane Rusiji za obnovu i izgradnju naftnih polja u Bakuu.
Zauzvrat je Njemačka izgradila mrežu, u zajedničkom njemačko-
sovjetskom vlasništvu, središta za distribuciju nafte i benzina u Njemačkoj,
radi prodaje sovjetske nafte, pod tvrtkom DEROP (Deutsche-Russische
Petroleumgesellschaft). To je imalo još jednu prednost, tj. omogućavalo je
Njemačkoj da se izvuče iz željeznih okova britanskih i američkih naftnih
krugova, koji su nakon Versaillesa imali potpun monopol nad prodajom
nafte u Njemačkoj. Rathenau nije nikada odbio zahtjeve Londonskog
ultimatuma za naknadu štete. Ali je nastojao iznaći praktična rješenja da
bi se ti zahtjevi ispunili.
Vojna okupacija Ruhrske pokrajine
Odgovor na Rapallski sporazum stigao je vrlo brzo. Dva dana nakon
objave toga sporazuma, 18. aprila u Genovi, njemačkom je izaslanstvu
predana saveznička protestna nota, stoga što je Njemačka postigla
sporazum s Rusijom “iza leda” Odboru za naknadu šteta.
Zatim, 22. juna 1922., malo više od dva mjeseca nakon objavljivanja
Sporazuma iz Rapalla, Walther Rathenau je ubijen dok je odlazio od kuće
90