Page 95 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 95

počele davati Njemačkoj jako unosne kredite, od novca koji se u obliku
          ratnih šteta reciklirao i s provizijom i kamatama vraćao natrag u njujorške
          i londonske banke. Bila je to golema međunarodna kreditna piramida, na
          čijem su vrhu sjedile londonske i, u konačnici, njujorške banke.
            Između  1924.  i  1931.  Njemačka  je  platila  10.5  milijardi  maraka
          ratnih šteta, a pozajmila je 18.6 milijardi maraka iz inozemstva. Njemački
          je  oporavak  nakon  1923.,  pod  rukom  vodiljom  Montagua  Normana
          i  njegova  kolega  u  Reichsbanci,  Hjalmara  Schachta,  bio  u  potpunosti
          ovisan o kreditima Anglo-Amerikanaca. Nije bilo strahova iz Rapalla koji
          bi uznemirivali anglo-američki poredak, tj., do kraha piramide iz 1929.,
          kad se naglo zaustavio dotok kredita iz njujorških i londonskih banaka u
          Njemačku radi obrtanja novca stečenog naplatom ratnoga duga.9


                           Angloamerička crvena crta

            Ali, do tada je bila razriješena bitka anglo-američkih sila za prevlast na
          polju svjetskih financija i gospodarstva. Naftni su ratovi, koji su potresali
          svijet  više  od  jednog  desetljeća,  konačno  razriješeni  “obustavom  vatre”,
          koja  je  rezultirala  stvaranjem  neshvatljivo  moćnog  anglo-američkog
          naftnog kartela, kasnije nazvanog “Sedam sestara”. Taj je mirovni sporazum
          službeno postignut 1927., u Achnacarrvju, škotskom dvorcu Sir Henrija
          Deterdinga iz Shella. Sastali su se John Cadman, predstavnik kompanije
          britanske Vlade Anglo-Persian Oil Co. (British Petroleum) i Walter Teagle,
          kao predsjednik Rockefellerova Standard Oila iz New Jersevja (Exxon),
          navodno  radi  lova  na  tetrijebe,  a  ustvari  zato  da  osnuju  najmoćniji
          gospodarski kartel u modernoj historiji. Sedam sestara je postalo ustvari
          jedna institucija.
            Njihov  je  tajni  savez  u  službenom  obliku  izgledao  kao  “Sporazum
          članica iz 1928.” ili “Sporazum iz Achnacarrvja”.
            Britanski  su  se  i  američki  magnati  dogovorili  prihvatiti  postojeću
          podjelu tržišta i udjela, tajno utvrđivati svjetsku kartelsku cijenu nafte i
          okončati destruktivnu konkurenciju i rat cijena posljednjega desetljeća.
          Njihove  su  vlade  iste  te  godine  samo  potvrdile  taj  privatni  dogovor,
          koji je dobio ime “Sporazum crvene crte”. Od toga vremena, uz manje
          prekide,  svjetske  se  zalihe  nafte  nalaze  pod  čvrstom  anglo-američkom
          hegemonijom. Na svaku je prijetnju razbijanja te hegemonije nemilosrdno
          odgovoreno, kao što ćemo vidjeti kasnije.

                                                                      95
   90   91   92   93   94   95   96   97   98   99   100