Page 416 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 416

0    duši, već istraživanje o načinima za dolazak do velikog obećanog cilja - savršenosti duše i, kao nužna
  posledica, do morala i društva. Ova Zemlja, njima nije bila dom Duše, već njihovo mesto izgnanstva.
  Nebo je bilo njihov dom i tamo su one rođene. Nebu duša mora neprestano da okreće svoj pogled. Čovek
  nije zemaljska biljka. Njegovi koreni su na Nebu. Duša je izgubila svoja krila, zagušena je sa gustinom
  materije. Ona će se oporaviti kada oslobodi sebe od materije i započne svoj let u visine.


  Materijalno biće, po njihovom mišljenju i mišljenju Svetog Petra, jeste princip svih strasti koje smetaju
  razumu,  zavode  intelekt  i  prljaju  čistotu  duše.  Misterije  su  naučile  čoveka  kako  da  umanji  delovanje
  materije na dušu i da se povrati u prethodno stanje, kao u svoj prirodni dominion. Da se mrlje koje su
  tako sakupljene, ne bi održale nakon smrti, korišćena su pročišćenja kao što su post, okajanje, kupanje,
  pranje i natapanje vodom, uzdržljivost i iznad svega, inicijacija. Mnoge od ovih stvari su bile na početku
  simboličke, kao materijalni znaci koji su ukazivali na moralnu čistotu ne-ophodnu za Inicirane; ali one su
  kasnije počele da se tretiraju kao realno korisni razlozi te čistote.


  Efekat inicijacije je trebalo da bude isti kao onaj u filosofiji - da pročisti dušu od njenih strasti, da oslabi
  vlast tela nad božanskim delom čoveka i da mu unapred pruži ovde dole, sreću poput sreće koju će jednog
  dana  uživati  i  njegovu  buduću  viziju  Božanskog  Bića.  I,  stoga,  Proclus,  kao  i  drugi  Platonisti,  smatra
  daMisterije i inicijacije izvlače dušu izsmrtnogi materijalnogživota, da bisepono-vo spojila sa bogovima;
  i,  da  sledbenicima  rasteraju  senke  neznanja,  sa  sjajem  Božanstva.  Takvi  su  bili  dragoceni  plodovi

  poslednjeg Stepena Mistične Nauke - videti Prirodu u njenim izvorima i poreklu,

  1    postati blizak sa uzrocima stvari i sa stvarnim postojanjima.


  Ciceron kaže da duša mora da uvežbava sebe u izvršavanju vrlina, kako bi se brzo vratila na svoje mesto
  porekla. Ona bi trebalo, dok je zatočena u telu, da oslobodi sebe kontemplacijom o su-periornom biću i
  da se, na neki način, razdvoji od tela i čula. One koje ostanu zarobljene, potčinjene svojim strastima i

  kršenju svetih zakona religije i društva, ponovo će se uzneti na Nebo tek nakon što budu pročišćene, kroz
  dug protok vremena.

  Inicirani su bili obavezni da se oslobode od svojih strasti, da oslobode sebe od smetnji čula i materije da

  bi mogli da se uzdignu u razmišljanju o Božanstvu, ili o toj bestelesnoj i nepromenljivoj svetlosti u kojoj
  žive i postoje uzroci stvorenih vrsta. Mi moramo, kaže Porfirije, pobeći od svega čulnog, da bi duša
  mogla sa lakoćom da seponovo spoji s Bogom i da živi sretno s Njim. A Hierocles kaže: Ovoje veliki
                                                                                                    1
  zadatak inicijacije - da podsetimo dušu štaje stvarno dobro i lepo i da nam to bude blisko, kao i njoj; daje
  oslobodimo od bolova i muka koje ona trpi ovde dole, u lancima materije kao u mračnom zatvoru; da njoj
  olakšamo povratak u nebeski sjaj i da je smestimo na Srećna Ostrva, kroz njeno vraćanje u prethodno
  stanje. Otuda, kada čas smrti dođe, duša, oslobođena svog smrtnog odela, koje ona ostavlja iza sebe kao
  ostavštinu  zemlji,  ona  će  se  živahno  uzneti  prema  svom  domu  među  zvezdama,  gde  će  zadobiti  svoje
  prethodno stanje i približiti se Božanskoj prirodi onoliko koliko čovek to može.


  Plutarh upoređuje Izidu sa znanjem, a Tifona sa neznanjem koje zatamnjuje svetlost svete doktrine, a čiji
  bljesak osvetljava dušu Iniciranog. Nema poklona od bogova, smatra on, koji je to-liko dragocen kao
  znanje  o  Istini  i  onog  o  Prirodi  bogova,  jer  nam  naše  ograničene  sposobnosti  ne  dozvoljavaju  da  se
  uzdignemo do njih. Valentianus  je nazivao inicijaciju Svetlost. Inicirani, kaže Psellus , postaje Epopt, tek
                                     2
                                                                                                    3
  onda mu je dozvoljeno da vidi Božansku Svetlost. Klemens iz Aleksandrije, oponašajuči jezik Iniciranih
  u Misterijama Bakoa, poziva ove Inicirane koje naziva slepim, poput Tiresiasa , da dođu i vide Hrista
                                                                                               4
  Koji če ih osvetliti većom slavom od Sunca i uzvi-kuje: O, Misterije, zaista najsvetije! O, čista Svetlosti!
   411   412   413   414   415   416   417   418   419   420   421