Page 416 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 416
0 duši, već istraživanje o načinima za dolazak do velikog obećanog cilja - savršenosti duše i, kao nužna
posledica, do morala i društva. Ova Zemlja, njima nije bila dom Duše, već njihovo mesto izgnanstva.
Nebo je bilo njihov dom i tamo su one rođene. Nebu duša mora neprestano da okreće svoj pogled. Čovek
nije zemaljska biljka. Njegovi koreni su na Nebu. Duša je izgubila svoja krila, zagušena je sa gustinom
materije. Ona će se oporaviti kada oslobodi sebe od materije i započne svoj let u visine.
Materijalno biće, po njihovom mišljenju i mišljenju Svetog Petra, jeste princip svih strasti koje smetaju
razumu, zavode intelekt i prljaju čistotu duše. Misterije su naučile čoveka kako da umanji delovanje
materije na dušu i da se povrati u prethodno stanje, kao u svoj prirodni dominion. Da se mrlje koje su
tako sakupljene, ne bi održale nakon smrti, korišćena su pročišćenja kao što su post, okajanje, kupanje,
pranje i natapanje vodom, uzdržljivost i iznad svega, inicijacija. Mnoge od ovih stvari su bile na početku
simboličke, kao materijalni znaci koji su ukazivali na moralnu čistotu ne-ophodnu za Inicirane; ali one su
kasnije počele da se tretiraju kao realno korisni razlozi te čistote.
Efekat inicijacije je trebalo da bude isti kao onaj u filosofiji - da pročisti dušu od njenih strasti, da oslabi
vlast tela nad božanskim delom čoveka i da mu unapred pruži ovde dole, sreću poput sreće koju će jednog
dana uživati i njegovu buduću viziju Božanskog Bića. I, stoga, Proclus, kao i drugi Platonisti, smatra
daMisterije i inicijacije izvlače dušu izsmrtnogi materijalnogživota, da bisepono-vo spojila sa bogovima;
i, da sledbenicima rasteraju senke neznanja, sa sjajem Božanstva. Takvi su bili dragoceni plodovi
poslednjeg Stepena Mistične Nauke - videti Prirodu u njenim izvorima i poreklu,
1 postati blizak sa uzrocima stvari i sa stvarnim postojanjima.
Ciceron kaže da duša mora da uvežbava sebe u izvršavanju vrlina, kako bi se brzo vratila na svoje mesto
porekla. Ona bi trebalo, dok je zatočena u telu, da oslobodi sebe kontemplacijom o su-periornom biću i
da se, na neki način, razdvoji od tela i čula. One koje ostanu zarobljene, potčinjene svojim strastima i
kršenju svetih zakona religije i društva, ponovo će se uzneti na Nebo tek nakon što budu pročišćene, kroz
dug protok vremena.
Inicirani su bili obavezni da se oslobode od svojih strasti, da oslobode sebe od smetnji čula i materije da
bi mogli da se uzdignu u razmišljanju o Božanstvu, ili o toj bestelesnoj i nepromenljivoj svetlosti u kojoj
žive i postoje uzroci stvorenih vrsta. Mi moramo, kaže Porfirije, pobeći od svega čulnog, da bi duša
mogla sa lakoćom da seponovo spoji s Bogom i da živi sretno s Njim. A Hierocles kaže: Ovoje veliki
1
zadatak inicijacije - da podsetimo dušu štaje stvarno dobro i lepo i da nam to bude blisko, kao i njoj; daje
oslobodimo od bolova i muka koje ona trpi ovde dole, u lancima materije kao u mračnom zatvoru; da njoj
olakšamo povratak u nebeski sjaj i da je smestimo na Srećna Ostrva, kroz njeno vraćanje u prethodno
stanje. Otuda, kada čas smrti dođe, duša, oslobođena svog smrtnog odela, koje ona ostavlja iza sebe kao
ostavštinu zemlji, ona će se živahno uzneti prema svom domu među zvezdama, gde će zadobiti svoje
prethodno stanje i približiti se Božanskoj prirodi onoliko koliko čovek to može.
Plutarh upoređuje Izidu sa znanjem, a Tifona sa neznanjem koje zatamnjuje svetlost svete doktrine, a čiji
bljesak osvetljava dušu Iniciranog. Nema poklona od bogova, smatra on, koji je to-liko dragocen kao
znanje o Istini i onog o Prirodi bogova, jer nam naše ograničene sposobnosti ne dozvoljavaju da se
uzdignemo do njih. Valentianus je nazivao inicijaciju Svetlost. Inicirani, kaže Psellus , postaje Epopt, tek
2
3
onda mu je dozvoljeno da vidi Božansku Svetlost. Klemens iz Aleksandrije, oponašajuči jezik Iniciranih
u Misterijama Bakoa, poziva ove Inicirane koje naziva slepim, poput Tiresiasa , da dođu i vide Hrista
4
Koji če ih osvetliti većom slavom od Sunca i uzvi-kuje: O, Misterije, zaista najsvetije! O, čista Svetlosti!