Page 680 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 680

Bebu koja stvara Budućnost. Kroz Inteligenciju o Hijerarhiji i pokazanu poslušnost, po-jedinac ostvaruje
  Inicijaciju.  Ako  Vladari  imaju  Božansko  Pravo  da  upravljaju,  pravi  Inicirani  će  sa  zadovoljstvom  to
  prihvatiti.


  Ortodoksna predanja su preneta iz Haldeje, preko Abrahama. Ona su vladala u Egiptu u vre-me Josefa,
  zajedno sa znanjem o Pravom Bogu. Mojsije je izneo Ortodoksnost iz Egipta i preko Tajnog Predanja
  Kabale mi nalazimo celokupnu Teologiju, savršenu, jedinstvenu, poput one koja je u Hrišćanstvu najveća
  i najbolje objašnjena od Očeva i Doktora, celu u konzistentnosti i harmoniji koja do sada nije data svetu
  da je razume. Zohar, koji je Ključ Svetih Knjiga otvara, takođe, sve dubi-ne i svetlost, sve nejasnoće
  Drevnih Mitologija i Nauka prvobitno skrivenih u Svetilištima. Istina je da Tajna tog Ključa mora biti
  poznata  da  bi  se  omogućilo  nekom  da  ga  koristi  i  da  je  čak  najoštrijem  umu,  neiniciranom  u  ovim
  Tajnama, Zohar apsolutno nerazumljiv i gotovo nečitljiv.


  Tajna Okultnih Nauka je ona o samoj Prirodi, Tajna o stvaranju Anđela i Svetova, o Svemoći Boga.


  Ti  treba  da  budeš  poput  Elohima,  da  poznaješ  i  dobro  i  zlo,  rekla  je  Zmija  iz  Postanja,  i  Trojica  od
  Znanja, postali su Trojica od Smrti (Postanje; Gl. 3:5)-


  Šest hiljada godina Mučenici Znanja su mučno radili i umirali u podnožju tog drveta, koje opet može
  postati Drvo Života.


  Apsolutnog,  neuspešno  traženog  od  nerazumnih,  našli  su  Mudraci,  on  je  Istina,  Stvarnost  i  Razum
  univerzalne ravnoteže.


  Ravnoteža je Harmonija koja rezultira iz analogije Suprotnosti.


  Sve do sada, Čovečanstvo se trudilo da stoji na jednoj nozi, ponekad na prvoj, ponekad na drugoj.


  Civilizacija se uzdizala i nestajala, bilo kroz anarhično ludilo Despotizma, bilo kroz despotsku anarhiju
  Pobune.


  Organizovati Anarhiju je problem koji imaju revolucionari, i koji če večno morati da rešavaju. To je
  Sizifov kamen koji če uvek padati nazad, na njih. Da bi postojali makar na tren, oni su, i uvek če biti, sa
  nesrečom primorani da improvizuju despotizam bez drugog razloga postojanja osim potre-be, i koja je,
  posledično, nasilna i slepa kao i Potreba. Mi bežimo od harmonične monarhije Razuma da bismo pali pod
  suludu diktaturu Gluposti.


  Ponekad su sujeverni entuzijazmi, ponekad jadne kalkulacije instinkta materijalista, odvodi-le narode na
  pogrešnu stranu, i Bog je na kraju podsticao svet na verovanje u Razum i razumna Verovanja.


  Imali smo dovoljno proroka bez filosofije, i filosofa bez religije; slepe vernike i skeptike koji liče jedni
  na druge i daleko su koliko jedan, toliko i drugi, od večnog spasenja.


  U haosu univerzalne sumnje i u sukobu Razuma i Vere, veliki ljudi i Proroci su bili samo slabi i bolesni
  umetnici koji su tražili savršeni ideal dobrog, po cenu uništenja njihovih razuma i života.


  Živeti samo u nadi da če biti krunisani, oni su prvi koji bi trebalo da urade ono što Pitagora, na tako
  dirljiv način, zabranjuje u njegovim zadivljujučim Simbolima - da izlome krune i izgaze ih nogama.
   675   676   677   678   679   680   681   682   683   684   685