Page 680 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 680
Bebu koja stvara Budućnost. Kroz Inteligenciju o Hijerarhiji i pokazanu poslušnost, po-jedinac ostvaruje
Inicijaciju. Ako Vladari imaju Božansko Pravo da upravljaju, pravi Inicirani će sa zadovoljstvom to
prihvatiti.
Ortodoksna predanja su preneta iz Haldeje, preko Abrahama. Ona su vladala u Egiptu u vre-me Josefa,
zajedno sa znanjem o Pravom Bogu. Mojsije je izneo Ortodoksnost iz Egipta i preko Tajnog Predanja
Kabale mi nalazimo celokupnu Teologiju, savršenu, jedinstvenu, poput one koja je u Hrišćanstvu najveća
i najbolje objašnjena od Očeva i Doktora, celu u konzistentnosti i harmoniji koja do sada nije data svetu
da je razume. Zohar, koji je Ključ Svetih Knjiga otvara, takođe, sve dubi-ne i svetlost, sve nejasnoće
Drevnih Mitologija i Nauka prvobitno skrivenih u Svetilištima. Istina je da Tajna tog Ključa mora biti
poznata da bi se omogućilo nekom da ga koristi i da je čak najoštrijem umu, neiniciranom u ovim
Tajnama, Zohar apsolutno nerazumljiv i gotovo nečitljiv.
Tajna Okultnih Nauka je ona o samoj Prirodi, Tajna o stvaranju Anđela i Svetova, o Svemoći Boga.
Ti treba da budeš poput Elohima, da poznaješ i dobro i zlo, rekla je Zmija iz Postanja, i Trojica od
Znanja, postali su Trojica od Smrti (Postanje; Gl. 3:5)-
Šest hiljada godina Mučenici Znanja su mučno radili i umirali u podnožju tog drveta, koje opet može
postati Drvo Života.
Apsolutnog, neuspešno traženog od nerazumnih, našli su Mudraci, on je Istina, Stvarnost i Razum
univerzalne ravnoteže.
Ravnoteža je Harmonija koja rezultira iz analogije Suprotnosti.
Sve do sada, Čovečanstvo se trudilo da stoji na jednoj nozi, ponekad na prvoj, ponekad na drugoj.
Civilizacija se uzdizala i nestajala, bilo kroz anarhično ludilo Despotizma, bilo kroz despotsku anarhiju
Pobune.
Organizovati Anarhiju je problem koji imaju revolucionari, i koji če večno morati da rešavaju. To je
Sizifov kamen koji če uvek padati nazad, na njih. Da bi postojali makar na tren, oni su, i uvek če biti, sa
nesrečom primorani da improvizuju despotizam bez drugog razloga postojanja osim potre-be, i koja je,
posledično, nasilna i slepa kao i Potreba. Mi bežimo od harmonične monarhije Razuma da bismo pali pod
suludu diktaturu Gluposti.
Ponekad su sujeverni entuzijazmi, ponekad jadne kalkulacije instinkta materijalista, odvodi-le narode na
pogrešnu stranu, i Bog je na kraju podsticao svet na verovanje u Razum i razumna Verovanja.
Imali smo dovoljno proroka bez filosofije, i filosofa bez religije; slepe vernike i skeptike koji liče jedni
na druge i daleko su koliko jedan, toliko i drugi, od večnog spasenja.
U haosu univerzalne sumnje i u sukobu Razuma i Vere, veliki ljudi i Proroci su bili samo slabi i bolesni
umetnici koji su tražili savršeni ideal dobrog, po cenu uništenja njihovih razuma i života.
Živeti samo u nadi da če biti krunisani, oni su prvi koji bi trebalo da urade ono što Pitagora, na tako
dirljiv način, zabranjuje u njegovim zadivljujučim Simbolima - da izlome krune i izgaze ih nogama.