Page 700 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 700

Citat iz: Ten Sermons ofReligion, Gl: Justice and Conscience; Theodore Parker; Ed. Crosby, Nichols;
  N.Y; 1853; str. 83.


  4

        Henoch,  Hanoch  ili  Enoch  (od  hebrejskog:        Khanokh;  grčki:  evcu^,  Enokh,  inicirani,  posvećeni,
  disciplinovani) je


  hebrejsko ime, ili Enoch (Enok) na grčkom. U Knjizi Svetog Zakona pominje se nekolicina Enoka, a ovaj
  o kojem autor govori je Enoch, direktni sedmi potomak u Adamovoj liniji. Enok je napravio dva stuba
  (od pečene cigle i drugi od bronze), njih je testirao na vodu i vatru, jer je znao da če Bog poslati pošast
  na zemlju. Mojsije i on su jedini koji su boravili na Nebu s Bogom. Izvor: Encyclopaedia Judaica II ed.
  Vol. 6, Dr Feu; Fred Skolnik, Michael Berenbaum, Jerusalem 2007; str. 441. i, Dictionary of the Bible by
  James Hastings, John S. Selbie, John c. Lambert, Shailer Mathews; N. Y. Charles Scribner's Sons 1909;
  str. 329.


  5

  hermetično, hermetički pečat. Takođe, može se objasniti kao čovek koji je bio sin Boga, a u kabalističkom
  predanju može se smatrati da je on bio vršnjak Mojsijev i u vezi sa linijom sledbenika slične mudrosti od
  Zoroastera do Platona Izvor:. Oxford English Dictionary, El. Ed. 2006.).


  6

  Abu Nasr Muhammad ibn al-Farakh al-Farabi (persijski: ^    ili Abu Nasr al-Farabi (u nekim izvorima,
  poznat


  kao Muhammad ibn Muhammad ibn Tarkhan ibn Uzlagh al-Farabi) poznat i na Zapadu kao Alfarabius, Al-
  Farabi, Farabi i Abunaser, rođen je 878, u Turkistanu, umro u Damsku 950. Muslimanski filosof, jedan od
  največih mislilaca srednjo-vekovnog Islamskog sveta, največi mislilac posle Aristotela. Al-Farabijeva
  filosofija  se  napajala  iz  nasleđa  arapskih  Aristotelovih  učenja  u  Bagdadu  u  X  veku.  Njegov  največi
  doprinos Islamu je bilo to što je preuzeo Grčko nasleđe koje je postalo poznato Arapima, i pokazalo je da

  se ono može koristiti za odgovore oko kojih su se oni mučili. Al-Farabi je sma-trao da je filosofija došla
  do  svog  kraja  u  svetu,  ali  da  je  dobila  šansu  za  novi  život  u  Islamu.  Smatrao  je  da  je  ljudski
  razum nadmoćniji od otkrovenja. Religija je davala istinu u simboličkom obliku ne-filosofima, koji nisu
  bili u stanju da je preuz-mu u čistijem obliku. Najveći deo radova Al-Farabija je bio usmeren na problem
  zahteva države. Kao što Bog vlada univer-zumom, tako bi i filosofi, kao najsavršenija vrsta ljudi, trebalo
  da vladaju državom; time se on obratio političkim nemirima u njegovom vremenu u razlazu filosofa i
  vladara. Izvor: Encyclopedia Britannica, El. Ed. 2006.


  7

  Lactantius, Lucius Clecilius Firmianus, hrišćanski apologeta iz IV veka napisao je: Odbrana Hrišćanstva,
  (Defense  of  Christianity),  važnu  istoriju  o  progonu.  Izvor:  The  New  Catholic  Dictionary;  Conde  B.
  Pallen, John J. Wynne, Charles F. Wemyss Brown, Blanche M. Kelly, Andrew A. Macerlean; N.Y. 1828,
  str. 537.


  8

  Lactantius, Lucius Clecilius Firmianus, hrišćanski apologeta iz IV veka napisao je: Odbrana Hrišćanstva,
   695   696   697   698   699   700   701   702   703   704   705