Page 111 - Odiseja

Homer: Odiseja

Potisnem lađu a drûge potakoh, zapòvjedih njima,
Neka prionu veslat, da nevolji zloj utečémo,
14
490 Glavom im klimajući, i oni se naklope veslat.
A kad u more dvaput tolìkō zaplovismo dalje,
Opet Kiklopu htjedoh povikati, ali me ljupko
Tiskahu koji odávdē, a koji odándē drugari:
»»Zašto ćeš, nesretniče, divljaka dražiti opet?
495 On je u more metanj dobacio eto i tako
Lađu nam prignao k suhu, i poginut mišljasmo veće,
Da ti je tada piskac il' riječ ti začuo koju,
Svima nam bio bi glâve razlúpō i grêde lađènē
Hridinom baciv se oštrom; daleko li hitati znade!««
500 Tako mi reku, al' srce ne odvrate hrabreno moje,
Nego mu ja i opet doviknuh ljutit u duši:
»»Kiklope, ako te tko od ljudi zapita smrtnih,
Kojom si nesrećom grdnom izgubio jedino oko,
Reci, Odisej da t' je gradòbija izbio njega,
505 Sin Laèrtov Odisej, na Itaci njemu su dvori!««
Tako viknem, a Kiklop zaleleče te se ozove:
»»Ajme, proroštvo sada staròdāvnō snalazi mene!
Bio je ovdje vrač međù nama vr'o i visok,
Telem, Eurimov sin, u vračanju vještak na glasu.
510 Ostario je ovdje u kiklopskoj vraćajuć zemlji.
Reko je, da će se sve to jedàmpūt dogoditi meni,
Te ću očinji vid od Odiseja ruke izgubit.
Ali nàočit junak i velik vazda se nadah
Da će ovamo doći i snagom òpasān veljom;
515 À tō je malen ì slab čovjéčac, nitković pravi,
Koji mi izbi oko savladav me najprije vinom.
Nego ovamo dođi, Odiseju, dar da ti dadem
Gostinski i da navedem Zemljòtresca, dà dā ti pratnju,
Jer sam mu sin, a njemu je čast, gdje otac je meni.
520 Htjedne li, on će me sam izliječiti, à drugī nitko,
Nikoji blaženi bog ni čovjek ikoji smrtni.««
Tako mi reče, a jâ mu ovako odgovorim na to:
»»Ej da mogu te tako života lišit i duše,
Pa te poslati dolje u dvore boga Aída,
525 Kako Zemljotresac sam izliječiti neće ti oko!««
Tako mu rečem, a Kiklop k nebesima zvjezdanim ruke
Uvis podigne tad Posidóna gospoda moleć:
»»Čuj me, o Pȍsidōne, zemljòmičnī, mrkijeh vlasa,
Ako sam doista tvoj, i otac ti li si meni,
530 Ne daj, da se Odisej gradòbija povrati kući,
Sin Laèrtov Odisej, na Itaci njemu su dvori.
Ali suđeno je li, da drâgē ugleda svoje,
U dom da uređen svoj i ȕ zemlju očinsku dođe,
Kasno, ù zō čas došo izgùbīvši čitavo društvo,
535 Na lađi došao tuđoj i u kući našao tugu!««

14
490. »glavom klimajući« — bilo je opasno riječima izdati zapovijed, jer bi Kiklop to mogao čuti i tako
razabrati gdje se nalaze.

111