Page 199 - Odiseja

Homer: Odiseja

»Aj Telemah je svoj izvršio posao drsko
Došavši s puta, a mi smo govorili, nikad da neće!
Nego najbolju lađu u pȕčini rinimo dajmo,
Pomorske dajmo veslače sabèrimo, brže da odu
350 Zasjedačima javit, nek brzo se povrate kući.«
Još i ne izrekne to, a Amfìnom opazi lađu
U predubokoj luci — okrenuv se sa svoga mjesta —
Gdje savijaju jedra brodari i veslima mašu,
Pa se slatko nasmije i ovo drugòvima reče:
355 »Ne treba brzo da šaljemo glas, te već su u luci!
Bog im je rekao koji, il' sami spaziše valj'da
Lađu gdje dolazi već, i ne mogoše nikako stić je.«
Reče, a oni se dignu i otiđu k obali morskoj
Ì lāđu crnu brzo povúkū oni na suho,
360 Za njima oružje njihno iznesu prehrabre sluge.
Tada u skupštinu pođu na iskup i nikome drugom
Među se nè daše sjest ni mladíću nì stārcu kojem,
Onda Eupitov sin Antìnoje prozbori njima:
»Ao, kako su tog osokolili čovjeka bozi!
365 Naši su zasjedači po brdma vjetròvitīm danju
10
Sjedili vazda jedni izà drugīh, a kad bi sunce
Zašlo, na suhu mi ne noćismo, nego po vodi
Brodismo u lađi brzoj i divnu čekasmo zoru
Vrebajuć, kako bismo Telemaha mogli ulovit
370 Te ga pogùbit, al' bôg je međùtīm ga dòveo kući.
Nego jadovitu smrt Telemahu dajmo odluč'mo
Ovdje, neka nam više ne pobjegne, jer mi izvršit
11
Nećemo, mislim, svojih posálā, dokle je on živ.
On je već razuman svjȅtom i úmom je razborit svojim,
375 À nama nikako više ugađati ne misle ljudi.
Nego na noge sad, dok u skupštini nije Ahejce
Skupio! jer on, mislim, skanjivat se nimalo neće,
Nego će srdit ustat u skupštini ì svīm će reći,
Da smo mu prijeku smrt pripremili, ali ga nismo
380 Stȉgli, a národ nêće pohváliti tàkva zločínstva.
Samo ako nas narod ne zlòstāvī, te nas iz zemlje
Naše ne progna, da u tuđ otíći moramo narod!
Nego pretècimo njega i ubijmo gdjegod dalèko
Od grada ili na putu, da nama blago s imutkom
385 Zapadne, svakome dio po pràvici, à kuću dajmo
Njegovoj majci, a s njome i onome, za kog se uda.
Nije li riječ vam ova po ćudi, nego želíte,
Da on ostane živ, od oca sve da imade,
Onda mu ne smijemo imutak trošiti dragi
390 Obilno, kupeć se ovdje, već svaki iz kuće svoje
Neka donosi dare i kraljicu prosi, a ona
Pošla za onog, tko najviše da i koji je suđen.«

10
366. »jedni iza drugih«, tj. često su se izmjenjivali da se odviše ne umore, jer je zasjeda trajala dulje nego
što su prosci očekivali; vidi 4. pjev. st. 632 i d.
11 373. »svojih posala« — misli se prosidba Penelope.

199