Page 283 - Odiseja
P. 283

Homer: Odiseja


                                 Ti si mnogima bio junacima jakima ondje
                                 Na polju trojanskome, gdje mučismo muke Ahejci.
                                 Ali tebi je smrt i sudbina imala doći
                                 Za rana, čemu nitko ne utječe, tko god se rodi.
             30                  Zar da si našao smrt i sudbìnu, kad si još bio
                                 Na polju trojanskome, u časti kada si vlado;
                                 Tad bi ti svi načinili grob Ahejci, i tako
                                 Slavu bi ȉ sīnu svom iza sèbe veliku steko;
                                 Ali ti suđeno bî da prejadnom pogineš smrću.«
             35                     Njemu Atrídova duša progovori na to ovako:
                                 »Sretni Pelejev sine, Ahileju, bozima slični,
                                 Sretan si, što si daleko od Argosa pao pod Trojom,
                                 A oko tèbe Ahejci i Trojci su najbolji pali
                                 Trgajuć se za tèbe, u vrtlogu pràšinē kad si
             40                  Ležao golem i velik zaboraviv borit se s kola.
                                 A mi se čitav dan Ahejci borasmo drugi;
                                 Ne bi prestao boj, da ga nȅ skrāti Zeus-bog olújōm.
                                 Iz boja nà lāđe mi te iznesosmo pa te na òdar
                                 Stavismo i u mlakoj u vodi krasnu ti kožu
             45                  Oprasmo, namazasmo, i Danajci okolo tèbe
                                                                       4
                                 Tople ronjahu suze i s glave strižahu kosu,
                                 Mati ti iz mora dođe, kad začu glasove takve,
                                                        5
                                 S pomorskim boginjama,  i po moru stane ih svemu
                                 Kuknjava strašna, i svȅ tad Ahejce spopadne jeza.
             50                  U lađe koritaste tad skoče te bi otišli,
                                 Da ih stvárī mnogih i stârīh ne odvrati znalac
                                 Nestor, kojeg im svjet se i otprije najbolje sviđo;
                                 On im dobro žéleći progovori ì reknē ovo:
                                 »»Stan'te, Argejci, i nikud ne letite, ahejska djeco!
             55                  S pomorskim boginjama Ahìlejeva se evo
                                 Primiče mati, da bude na pogrebu pokojnog sina.««
                                 Reče, i ne htješe više Ahejci junačine bježat.
                                 Okoio tebe kćeri starìnē morskoga staše,
                                 Jȅcajūć tûžno rȕhom obúkū ambròsijskīm tèbe,
             60                  Lijepim glasom te tad naizmjèncē stanu narícat
                                 Devet Muza, te nisi bez súzā vidio nikog,
                                 Kako je zàčinjala jasnògrlā nad tobom Muza.
                                 Jednako plakasmo mî te sedamnaest dana i noći,
                                 Ì mī smrtnici ljudi i bogovi besmrtni s nama.
             65                  A osamnesti dan te sažegosmo, okolo tebe
                                 Zaklasmo goveda mnogo krivòrogīh, tovnih ovaca.
                                 U ruhu gorio si božànskōm i ù mnogōj masti
                                                  6
                                 I u slatkome medu;  Ahejci u oružju mnogi,
                                 Dok si gorio još, oko lomače trčkahu tvoje,
             70                  Konjici i pješaci, i veliki urnebes nasta.

                   4
                     46. »strižahu kosu« — u znak žalosti, ošišanom kosom pokrivali su mrtvo tijelo prijatelja kad bi ga nosili
                   na lomaču. Vidi pjev. 4. st. 198. i Ilijada, 23. pjev. st. 135.
                   5
                     48. »s pomorskim boginjama« — to su Nereide, kćeri morskog starca Nereja (vidi st. 58).
                   6
                     68. Grci su postavljali na lomaču oko mrtva tijela posude pune meda. Taj običaj podsjeća na davna vre-
                   mena još prije Homera kad su Grci upotrebljavali med za konzerviranje mrtvaca.
                                                                                                       283
   278   279   280   281   282   283   284   285   286   287   288