Page 282 - Odiseja

Homer: Odiseja

DVADESET ČETVRTO

PJEVANJE

(41. dan [nastavak])

1
Umir.

9. Hermija odvodi prosce u donji svijet. 1—202.

Uto ubìjenīh duše prosácā Kilénjanin zovne
2
Hermija za sobom bog u rukama palicu držeć
Od zlata načinjenu, što njome zaklapa oči
Ljudima, kojima hoće, a drȕgē budi izà sna.
5 Palicom zamahne tom, i cvrčeći duše polètē.
Kao što kada cvrče unútra ù spilji strašnoj
Slijepi miši i l'jeću, iz povorke kadano koji
Spadne sa st'jene, u redu gdje jedan se drugoga drže:
Tako cvrčahu duše prosácā, dok je isprèd njīh
10 Vlažnim putovima izbavitelj Hermija išo.
Kraj okèanskīh voda, kraj hridine Leukade prođu
3
I kraj sunčevih vrátā, kraj zemlje, gdje stanuju sanci;
Na asfòdelskōm polju izàtoga brzo se nađu,
Gdjeno borave duše, preminulih utvare ljúdī.
15 I tu nađoše dušu Ahìleja, Peleju sina,
Dušu nezázornōga Antìloha, dušu Patròkla,
Nađoše Ajasa dušu, što licem i uzrastom bješe
Iza nezazornoga Ahileja Danajac prvi;
Oko ovog su tu se sakupljale duše; a blizu
20 Dođe i duša tad Agamèmnona, Atreju sina,
Žalosna sva; oko njega na iskupu bijahu drugi,
Što smrt i udes s njim su u domu Egìstovu našli.
Pelejevoga sina progovori najprije duša:
»Svi smo, Atrejev sine, govorili, najdraži da si
25 Gromovnom Zeusu od sviju junaka svedni, jer glava

1 Naslov ovoga pjevanja odgovara samo drugom dijelu njegovu (st. 205—548); prvi dio (st. 1—204) zove
se kod starih Grka »drugo mrtvačko carstvo«, a smatra se interpolacijom.
2
2. Hermija samo na ovom mjestu u Homera prati na putu u podzemni svijet duše pokojnika, koje ga po-
korno slijede prisiljene neodoljivom snagom njegova poziva i magičnom moći njegova čarobna štapa; inače
duše napuštajući tijelo odlaze u Had posve same.
3
12. »sunčevih vrata« — to je slikovit pjesnički izraz, a misli se zalaz sunca daleko na zapadnom dijelu
Okeana.

282