Page 287 - Odiseja
P. 287

Homer: Odiseja


                                 Slugama tu Odisej progovori ȉ sīnu svome:
                                 »U kuću uređenu uniđite vâs tri i krmka
            215                  Ponajboljega dajte zakolj'te i priprav'te ručak,
                                 À jā ću najprije oca Laèrta kušati našeg,
                                 Hoće l' me poznati odmah zamotriv me očima svojim.
                                 Ili me poznati neće, jer dugo sam, dugo izbivo!«
                                    Tako im reče Odisej i slugama oružje bojno
            220                  Pruži, te u kuću oni pohitē, i tàda Odisej
                                 Prema voćnjáku ode plodòrodnōm oca da kuša.
                                                                        11
                                 Dolija ne nađe u vrt unìšāvši velik nit' nađe
                                 Od sinóvā mu ikog i slúgā tamo, jer svi su
                                 Bili otìšli da za plot od voćnjaka nakupe trnja,
            225                  Ì sām je starac s njima zapútio ì pȓvī išo;
                                 Sama si oca nađe u ùređenōm voćnjáku
                                 Gdje okopava sâd; na njemu je košulja ružna,
                                 Prljava, iskrpljena, privezo od volujske kože
                                 Nazuvke iskrpljene uz gol'jeni bojeć se ogrepst,
            230                  Zbog trnja ima na rùkū rukavice; ozgo na glavi
                                 Kapu od kozje kože imade množeći tugu.
                                 Kada divni stradálac Odisej ugleda njega,
                                 Gdjeno ga bije starost, a u srcu veliku tugu
                                                                          12
                                 Ima, pod krušku stane pod visoku roneći suze.
            235                  Onda se zamisli on u duši i u srcu svojem,
                                 Bi li sad ogrlio, poljubio oca i njemu
                                 Kazao, kako je došo u očinsku vrativ se zemlju,
                                 Il' bi ga pitao prije i sa svih ga okušo strana.
                                 I misleć tako smisli, da ovo bolje će biti:
            240                  Da bi ga bodljikavim riječima najprije kušo.
                                 Tako misleći divni Odisej u súsret mu pođe;
                                 Starac je baš okopavao sâd i oborio glavu,
                                 K njemu tad svijetli sin pristúpajūć besjedu reče:
                                 »Nastojat oko vrta, o starče, umiješ dobro,
            245                  Njeguješ sve, i ništa u vrtu bez njege nije
                                 Nȉ sād ni smokva nije, ni maslina, nije ni loza,
                                 Ni kruška nije ni jedna ni gredica bez njege tvoje.
                                 Nego ću nešto ti reći, al' nemoj se srdit u duši:
                                 Ti si bez njege sam, u staròsti jadnoj si svojoj
            250                  Uprljan sav i odjèven si zlo, odjèven si ružno.
                                 Radi lijenosti tvoj te gospodar ne pušta tako
                                 Bez njege; ništa se, starče, na tèbi ne ističe ropsko,
                                 Ni lik ni veličina, jer tî si nalik na kralja,
                                 Takoga, koji sit i okupan u meku spava,
            255                  Kako i jeste pravo, da starim ljudima bude.
                                 Nego mi deder kazuj i reci mi istinu pravu:
                                 Čiji si sluga tî, nad čijim nastojiš vrtom?
                                 Daj odgovori mi pravo, da znadem, što te sad pitam:
                                 Jesmo li doista došli na Itaku, kako mi reče
            260                  Čovjek, s kojim se sastah, kad dolažah amo, al' nije

                   11
                     222. O Doliji vidi 4. pjev. st. 735.
                   12  234. Odisej eto ponovo plače; vidi 4. pjev. st. 185.

                                                                                                       287
   282   283   284   285   286   287   288   289   290   291   292