Page 284 - Odiseja

Homer: Odiseja

Kad te je uništio već sasvim plamen Heféstov,
Onda ti bijele kosti, Ahileju, skupismo zorom
7
Čistim ih oblivši vinom i mastima; mati nam dade
Dvoušni kondir zlatni veléći, dar Dionísa
75 Da ti je to, a slavni ga bog izradio Hefest.
U kondiru su tom, Ahileju svijetli, kosti
Tvoje s kostima mrtvog Patròkla, Menètiju sina,
Odjelito od kòstī Antìloha, kojega ti si
Častio poslije smrti Patròklovē nad sve drugare.
80 Tad mi kopljanici Argejci, hrabrena vojska,
Nasusmo divotan hum i velik nad kostima vašim
Ondje na vìsokōm br'jegu Helèsponta širokog onog,
Da se pomalja već iz daljìnē putnikom morskim,
Koji su sad u životu i koji će poslije biti.
85 Mati izmoli tvoja u bògōvā prekrasne dare
Pa ih med ahejske metne boljare, da za njih se bore.
Ti si na pogrebu mnogih junaka, Ahìleju, bio,
Kada bi umro kralj, i nato kad bi mladići
Stali se opasivat i natjecat za dare bojne;
90 Al' bi se najviše tî u svojemu čudio srcu,
Da si vidio dare, srebrònogā Tetida u čast
Što ih je metnula tebi, jer bozi te ljubljahu vrlo.
Tako ȉmena tî ni mrtav izgubio nisi
Ì vazdā slavu ćeš imat i diku na c'jelome sv'jetu:
95 Al' ja svršivši rat, veselje kakvo imadem,
Kada mi Zeus na povratku mom jadovitu propast
Odredi, i to od rùkū Egìsta i proklete žene?«
Dok su se njih dva tu razgovarali besjedeć tako,
Kad li pristupi bliže skoròteča k njima provođač
100 Vodeći duše prosácā, što pobi ih divni Odisej.
Oni u čudu njih zamotriv u súsret im pođu,
I Agamèmnona tada Atrída duša prepòznā
Odmah Amfimedona, Melàneju preslavnog sina,
Jer mu bijaše živeć na Itaci prijatelj glavni.
105 Njemu Atrídova duša progovori prva ovako:
Kakva vas snáđe bijeda, Amfìmedone, te u mrak
8
Pod zemlju dođoste vî po izbor junaci, vršnjaci?
Nitko po gradu ne bi boljara odabro tako!
Je l' vas u lâđama vašim savlado možda Posìdōn
110 Vjetrove silne na vas oboriv i goleme vale?
Ili vam pȁkostiše dušmáni ljuti na suhu,
Kada ste goveda njima i ôvce grabili krasne,
Ili kad ste se za grad, za žene borili gdjegod?
Reci mi, kada te pitam, ta prijatelj, dičim se, glavni
115 Tvoj sam: da li se sjećaš, u dvorove kada sam vaše
S bratom Menèlajem došo bogolikim, na put u Ilij
Želeć Odiseja sklonit, da ù lāđah pokritih pođe?
Čitav je minuo mjesec, prebrodismo široko more,

7
73. »oblivši vinom i mastima« — da se spriječi truljenje ostataka i da im miris bude što ugodniji.
8 107. »vršnjaci«, jer smrt inače grabi stare i mlade bez ikakve razlike.

284