Page 286 - Odiseja

Homer: Odiseja

Luk nek postavi proscem, nek sivkasta postavi gvožđa
Tužnim nama za borbu, za pokolja našeg početak.
170 Nitko od sviju nâs tetivu tvrdoga luka
Nije mogao zapet, i preslabi bijasmo za to,
Al' kad veliki luk Odiseju ȕ rūke htjede
Doći, svi mi tada povikasmo, da mu se nema
U ruke dati luk, ma koliko ga iskao od nas;
175 Ali podjari njega Telemah i reče, nek zapne.
Kad luk u ruke uzme Odisej, divni stradálac,
Lako je zapeo njega i sva je prostr'jelio gvožđa,
Na prag korači nogom i s groznim pogledom stane
Strijele sipati brze; Antìnoja pogodi kneza,
180 Zatim strijele ljute izmétati nà drugē stane
Gađajuć pravo, i jedan do drugoga padahu gusto.
Moglo se vidjet, da pomoć imadu od boga nekog,
Jerbo po kući oni prepustiv se svojemu srcu
Sa svih ubijaju strana, i prosačke glave se s'jeku,
185 Grdna ih piska stoji, i kȓv im se puši po podu.
Tako smo umrli mi, Agamèmnone, naša tjelesa
U Odiseja kući nesàhrānjena još leže,
Jer nam rođaci još po dvorima né znajū našim,
Da nam ìz rānā ìsperū krv i na òdre nas metnu
190 I da nàd nama tuže, jer to je mrtvacima počast.«
Njemu Atrídova duša progovori na to ovako:
»Blažen li, sine Laèrtov, domišljat Odiseju, ti si,
Koji si dobio ženu, u koje je mnogo vrline!
Kako Ikàrijeva je kći Penelopa umna
195 Dobro imala srce! Odiseja vjerenog muža,
Kako se sjećala vazda! izgubit zato se neće
Nikakva slava njene vrline, i milom će pjesmom
Med pozemljarima ljudma Penelopu bozi prodičit.
10
Ko kći Tindarejeva učinila ona zločinstva
200 Nije ni ubila muža; po ljudima strašna će pjesma
Ići o ovoj, i glâs je izà njē ostao zao
I drugim ženama slabim, ma bile inače dobre.«

10. Odisej se otkriva Laertu. 203—411.

Dok su se oni tu razgovarali besjedeć tako
Stojeć duboko pod zemljom u dvorima boga Aída,
205 Dotle izìšāvši ònā četvorica iz grada dođu
Na krasno obrađeno Laèrtovo polje, što nekad
Bijaše stekao on veòma se namučiv mnogo.
Tu je imao kuću, okò njē ì drugē zgrade,
Gdje su mu jele, spále i sjedile njegove sluge
210 Nevoljnici i svȅ mu po želji radiše oni.
Tu je i starica bila Sikèljānka, koja je starca
Usrdno dvorila ondje, daleko od itačkog grada.

10 199. »kći Tindàrejeva«, tj. Klitemnestra.

286