Page 215 - Odiseja

Homer: Odiseja

Pa i samoj je tebi, o kraljice, ljepše, da sama
Govoriš riječ s tuđíncem i sama njega da slušaš.«
585 Njemu Penelopa mudra ovako odgovori na to:
»Ne misli ludo taj tuđinac, već kako valjade,
Jer med ljudima nigdje med smrtnima takovih nema,
Koji u svojoj ob'jésti bezakonja svakakva čine.«

5. Eumej se vraća na selo. 589—606.

Tako Penelopa reče, a svinjar divni izàtog
590 Rekavši kraljici sve u množìnu ode prosaca,
I on Telemahu odmah progovori krilate r'ječi
Glavu primaknuvši k njemu, da ne bi ì drugī čuli:
»Odlazim, ljubazniče, da krmke čuvam i ondje
Sve, što nas dva imámo, a ovdje tî se ded skrbi.
595 Sebe najviše čuvaj i nastoj u srcu svome,
Da te ne snađe što, jer mnogo Ahejci ti o zlu
Rade, al' zatro ih Zeus, dok sa njih postradali nismo!«
Razumni na to njemu Telemah odgovori ovo:
»Sve ću učiniti, oče; al' večeraj prije pa idi,
600 U zoru opet dođi i klanice krasne donesi,
A ja ću brinut se za sve i bogovi besmrtni sa mnom.«
Tako mu reče, a Eumej na stolac sjedne na glàtkī,
Pa kad zasiti srce i pićem i jelom svakim,
Onda k svinjama svojim iz dvorišta ì kućē ode,
605 Iz kuće gostiju pune, — a prosci se igranjem, pjesmom
Zàbavljāhu, — jer dan se na zaranke nagnuo veće.

215