Page 164 - Yegnevy Zamyatin - Mi

ratu raspao, a kako znamo iz vlastitog iskustva godina 1948. pred­
stavljala je nasilni pokušaj konsolidacije totalitarnog imperija na
prostoru od Odre i Crnog mora do Vladivostoka i šire, a sustav je
otkrivao i neke pukotine.
Zamjatinova sudbina bila je u Rusiji, nakon objavljivanja teksto­
va u inozemstvu, zapečaćena. Vlastodršci su prepoznavali poredak
koji su gradili. Nimalo slučajno u godini “velikog prijeloma” u indus­
trijalizaciji i kolektivizaciji SSSR-a 1929. povedena je hajka protiv
Zamjatina. Te se godine sovjetski ustroj silovito približavao ost­
varenju piščeve distopije. Zamjatin je spoznao vrijeme: poslao je
pismo samome Stalinu, obećao da se u inozemstvu neće baviti “pro-
tusovjetskom djelatnošću” i — dobio putovnicu te 1931. iselio u
Pariz. Obećanje je održao: klonio se suradnje u emigrantskom tisku,
ali je pripremao roman s motivima hunske najezde Bič božji koji je
ostao nedovršen i kao takav objavljen posmrtno 1937.
Međutim, u vrijeme kada je Krleža bio na “izletu u Rusiju”,
Zamjatin je još uvijek bio aktivan, pa je njegov roman smatran knji­
ževnom činjenicom tih godina. Krleža je bio nazočan na Zamja-
tinovoj inscenizaciji Leskovljeve pripovijesti o tulskom kovaču koji
je potkovao buhu engleskom kralju. U Buhi, komadu koji se bio
udaljio od proznog predloška u smjeru postupaka talijanske pučke
komedije, Krleža je vidio “mnogo nevidljive, a opet potcrtane simbo­
like ruskog zbivanja”. Međutim, ima u Krležinu putopisu i očigledne
podudarnosti sa Zamjatinovom distopijom. Sjetimo se poglavlja o
Dolasku proljeća. Krležino je motrište smješteno u vrtu Kemijskog
instituta i otuda autor projicira znanstveno određenu budućnost cijele
zemaljske kugle:
Ovdje stoji Kemijski institut, s linoleumom, epruvetama, be­
tonom, sve oprano i blistavo, i čisto, kao što već jesu naučni
zavodi XX stoljeća /.../ Ljudi su neobično pametne životinje,
i kao što je danas sve uređeno u ovom Kemijskom institutu,
tako će domala biti na čitavoj zemaljskoj kugli.
I tako se moskovski Kemijski institut pretvara u model društva
budućnosti, pa se ova dovršenost pojavljuje pred Krležom kao
distopična vizija svijeta u kojemu se poetsko načelo vrednuje kao
negativno i kojemu će pjesnici “biti izmet i ruglo Kemijskih institu­
ta”. Krleža još uvijek, doduše, vjeruje u poeziju izopćenih “luđaka”,

165