Page 162 - Yegnevy Zamyatin - Mi

petrogradskom Ruskom muzeju. Šklovskij se narugao estetskom
polazištu Zamjatinova pripovjedača u osporavanju “matematički”
sređena svijeta. Citiramo samo ono što je bitno i ne pripada zapravo
izravnom ruganju teoretičara proze Zamjatinu:
Katkada junakinja odlazi iz izjednačena svijeta u stari svijet,
u “Staru kuću”, u toj Staroj kući ona oblači svilenu haljinu,
svilene čarape. U kutu stoji Buddhin kip. Bojim se da na stolu
leži “Apolon”/.../
Ljudi koji se bore s jednadžbama zovu sebe “Mefi”, skraćeni­
com od Mefisto, zbog toga što Mefisto znači nejednakost.
Oni se klanjaju tom Mefistu. K tome još i kipu Antokol'skog
/.../
Šklovskij je ironičan. On bi u “Staroj kući” htio vidjeti secesio-
nistički ideal. Zato spominje “Apolon”, časopis kojim je završavao
ruski simbolizam i počinjalo doba akmeizma, bila je to, u likovnim
umjetnostima, ruska varijanta onoga što u srednjoj Europi zovemo
“modernom” ili pak “secesijom”. Naravno, nije bila riječ o Zamja­
tinu, nego o njegovu pripovjedaču, kojega je, kratko rečeno, morala
privlačiti “retrogradna” umjetnost. Željeli bismo, nasuprot tome, u
tom alternativnom svijetu naglasati znak Buddhina kipa, ne zabora­
vljajući pri tome da je u to vrijeme, kao “kontrarevolucionar” strije­
ljan, pjesnik Gumilev u Zalutalom tramvaju prizivao “Indiju duha”,
a i Ujević je, sjedeći u pariškoj “Rotondi” u ratnim europskim godi­
nama maštao o indijskoj “Golkondi”. A još je značajnija pojava
Mefista i to bez obzira na spomenutu sklupturu. Dakako, tu smo na
tragu Faustove tradicije. Odlazak u “Staru kuću” označen je tako
tradicijom lika, koji čineći zlo — čini dobro. Bar je tako, na zalasku
boljševičko-stalinske epohe, kada je ruski totalitarizam očitovao
apsurd i grotesku svoga postojanja, Goetheov besmrtni lik shvaćao
Mihael Bulgakov, dakako, kao fantastičan uvid u zbilju.
Ako smo se zadržali na književnim i likovnim predlošcima koji
su Zamjatinu poslužili za modeliranje prijetnji budućnosti i zanema­
rili realije kaotičnog u to vrijeme svijeta prevrata i građanskog rala
kao i aktualne tada ideje o širenju “svjetske revolucije”, koje su svoj
slom doživjele pred samom Varšavom, onda smo to učinili da bismo
s jedne strane istakli avangardna polazišta u “konceptu” romana, a s

163