Page 160 - Yegnevy Zamyatin - Mi

Svijetli im četverokutno sunce M ( i ) .
Bar bi moralo svijetliti.
I zaista: Campbell ima kvadratne cipele, kvadratnu bradu, i mašta
o “kvadratno-čvrstom” svijetu, a s kvadratom se poistovjećuje i
pripovjedač — “matematičar” u romanu M i koji sebe zamišlja kao
“živi, divni kvadrat” i stalno se nalazi u “tom kvadratnom položaju”.
Kvadrat nije tu, kao u Maleviča, likovno počelo, nego je u toj distopi-
ji znak reda u ljudskim odnosima. Čvrsti red značajan je kako za
engleski provincijski Jesmond tako i za model (osporene) utopije.
Vikar Dewley u Otočanima nije samo autor knjige “Zavjet prisilno­
ga spasa”, nego je prema toj knjizi sastavljena i “satnica primanja
hrane”, “satnica korištenja svježeg zraka”, “satnica pokajničkih
dana”, a na kraju i “satnica” koja se odnosila na općenje s missis
Dewley, “a bile su u njoj ispisane subote svakog trećeg tjedna”. Tom
rasporedu odgovara u romanu Mi “Satna tablica” koja raspoređuje do
kraja vrijeme žitelja Jedine Države, a uspoređuje se s “najvećim
spomenikom stare književnosti /.../ Željezničkim voznim redom” jer
do posljednje sekunde raspoređuje vrijeme: “iste sekunde izlazimo u
šetnju i odlazimo u auditorij, u dvoranu taylorovskih vježbi, odlazi­
mo na spavanje”, a kako satnica vikara Dewleya tako i Satnica Jedine
Države predviđa posebne “osobne sate”, posvećene reguliranoj spol­
nosti. I upravo će narušena regulacija spolne ljubavi dovesti do pore­
mećaja u oba modela, kako u čvrsto normiranom životu otočana (ne
zaboravimo, prvotne su utopije smještavane na otoke) tako i Zidom
od “divljaštva” odvojene strukture Jedine Države. Drugi kritički su­
vremenik Zamjatinov, Aleksandr Voronskij, već je prije objavljiva­
nja romana naglasio kako je u romanu Mi Zamjatin “prefarbao svoje
'Otočane' i odanle prenio ne samo glavne crte Londona i Jesmonda
nego i fabulu”.
Nema sumnje: Zamjatinov je roman konstrukt koji je nastao iz
iskustva satiričke proze, u Engleskoj vrlo razvijene (sjetimo se samo
Swifta), i poznavanja modeme tehničke civilizacije. Nije tako nima­
lo slučajno što se u romanu često spominje Taylor kao “prorok koji
je umio gledati stoljeća unaprijed”, teoretičar rada na tekućoj traci
kojega je sustav organizacije rada Lenin zvao “znanstvenim sus­
tavom istiskivanja znoja”, ali ga je očigledno smatrao korisnim i za
primjenu u industrijalizaciji Rusije, a jamačno je bio uzorom i

161