Page 159 - Yegnevy Zamyatin - Mi
P. 159

u vrijeme industrijske revolucije, kakvo je upoznao za vrijeme borav­
                                ka  u  Engleskoj  kao  konstruktor  ruskog  ledolomca,  pa  i  vlastita
                                razmišljanja  kao  inženjera  po  struci.  Pišući  o  Orwellovu  romanu
                                1984.  Isaac  Deutscher  Zamjatinov  je  roman  smatrao  jednako  “anti-
                                američkim” kao i “antisovjetskim”. Ukratko: roman je antitotalitaran.
                                   Izbor  je  pripovjedača  za  Zamjatina  karakterističan:  konstruktor
                                svemirske  letjelice  koji  bilježi  “koncepte”  apologije  koju  će  letjelica
                                prenijeti  na  drage  planete.  Njemu  je  postavljen  zadatak  pisanja  u
                                duhu vladajuće u budućnosti estetike rada i stroja kakvu je u to vri­
                                jeme  posebno  propagirao  Aleksej  Gastev  kao  temelj  “pjesmama,
                                religiji i glazbi” u kolektive zbijena čovječanstva.
                                   Razumije  se, Zamjatinove “plavkaste” juniforme  nisu drago  nego
                                varijanta “modrih bluza” koje su već u 19. st. bile znakom industri­
                                jskog radništva, pa se tako i u Gasteva pojavljuju kao “naša zaštitna
                                boja”,  a  i  Zamjatinovi  naslovi  tekstova  budućnosti  kao  “Stanse  o
                                spolnoj  higijeni”  ili  “Svakodnevne  ode  Dobrotvora”  nisu  samo  po­
                                ruga  utilitarnoj  estetici  uopće,  nego  korespondiraju  s  Gastevljevom
                                vizijom  “Himni  industriji”  i  baletima  “Maštanja  aero”  (usp.  Gastev-
                                ljeve  tekstove,  objavljene  između  1917.  i  1919.  u  Poeziji  radničkoga
                                udarca).
                                   Naglasili  smo  već  Zamjatinovo  prijateljevanje  sa  slikarom
                                Annenkovom. Krenemo li tim tragom dalje, morat ćemo upozoriti na
                                estetsku  aksiologiju  senatora  Ableuhova  u  romanu  Andreja  Beloga
                                Petrograd  (Peterburg,  preveden  i  u  nas)  koji je toliko  cijenio  “ravno-
                                linijsku”  geometriju  Grada,  ali  i  na  Malevičev  likovni  “supremati-
                                zam” s polazištem u europskom kubizmu, osobito na one primjere u
                                kojima se slijevala geometrizacija prostora i čovjeka, pa i na progra-
                                matski  Crni  kvadrat  na  bijeloj  pozadini.  Geometrizam  u  modeliranju
                                ljudskog lika značajan je, međutim, i za Zamjatinove tekstove koji su
                                prethodili  romanu  Mi,  poimenice  za  pripovijesti,  zapravo  kraće  ro­
                                mane,  Otočane  (Ostrovitjane),  napisane  1917,  i  Čovjekolovca  (Lo-
                                vec  čelovekov),  pisanog  1917-1918.  Za  oba  djela  građu  je  Zamjatinu
                                dala Engleska koju je dobro poznavao. S time u vezi citirat ćemo nje­
                                gova suvremenika Šklovskog:
                                     Četverokutni ljudi s prezimenima Campbell (Otočani), Craggs
                                      (Čovjekolovac);  označeni  brojkom  —  ( M  i )   naselili  su  se  u
                                      Zamjatinovim pripovijestima.


                                160
   154   155   156   157   158   159   160   161   162   163   164