Page 161 - Yegnevy Zamyatin - Mi

Gastevljevim razmišljanjima o NOT-u (Naučnaja organizacija
truda). “Taylorizmu” se kasnije narugao Chaplin u Modernim vre­
menima, ali već u vrijeme kada je taj “znanstveni sustav” naišao na
primjenu u američkoj industriji, osobito u proizvodnji automobila.
U roman su ugrađena i engleska književna iskustva. Znamo:
Wellsa je Zamjatin i sam prevodio u vrijeme dok je pisao Mi, a
napisao je i predgovor za rusko izdanje njegovih djela. Osobito ga je
cijenio kao autora znanstvene ili socijalne fantastike (pojmovi su
Zamjatinovi), i to upravo distopične, jer Wells “svoje socijalno-fan-
tastične romane koristi skoro isključivo da razotkrije defekte posto­
jećega socijalnog poretka a ne zato da stvori sliku nekog budućeg svi­
jeta”. U inženjeringu vlastitog romana Zamjatin samo djelomično sli­
jedi Wellsa, ali se zapravo odnosi prema njemu polemički, čak i s ele­
mentima parodije. On slijedi autora Oslobođena svijeta sve dok se
“na ruševinama stare civilizacije” ne stvori “Jedina Svjetska Dr­
žava”, ali dok će u Wellsa Kongres Svjetske Države “postupno svesti
svoju vlast na ništicu”, dotle Zamjatin otvara suprotnu projekciju —
koncentracije vlasti u rukama “Dobrotvora”, oslonjena na represivni
aparat “Čuvara”.
Pojam “utopije”, slijedeći tradiciju žanra, redovno vezujemo za
omeđeni prostor na kojemu se stvara od našega savršeniji svijet. I
Zamjatinov je svijet omeđen, ali njegova distopija očituje alternativu
standardiziranom i geometriziranom prostoru “jedinodržavnosti”.
Unutar “Državnog” prostora u svijetu matematičkog znakovlja bitnu
će ulogu odigrati V-l (iracionalni korijen iz minus jedan) kao znak
opstojnosti iracionalnih snaga koje se vezuju za eros kao deregulativ
racionalne izgradnje ljudskih odnosa. Pripovjedačeva subverzija
polazi upravo od iracionalnog načela, a junaci romana, razbijajući
sheme strogo kontroliranog svijeta spolnosti, pronalaze za sebe i
alternativni prostor u muzejskoj “Staroj kući” i s one strane Zida —
u svijetu neciviliziranih “kosmatih”. Ovdje, naime, u svijetu koji je
izmakao posvemašnjoj kontroli “Dobrotvora” i sustava monodr-
žavnosti, vladaju drugi običaji, ali i estetika za koju je već primjećeno
da nije avangardna. Čuje se tu, doduše Skrjabinova glazba, koja je
pjesniku Pastemaku mogla potresti svijet, ali je u kipu kojemu se u
“Staroj kući” divi numerirani pripovjedač otkrio avangardni kritičar
Šklovskij Mefista kipara Antokol'skog iz 1883, koji se tada nalazio u

162