Page 129 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 129

nije zaštitilo, već ju je samo učinilo slabom. Zlurada je bacila kletvu na princezu

               zbog koje će se na svoj šesnaesti rođendan ubosti na vreteno i umrijeti. Vreteno
               je  kotač  sudbine;  ubod,  koji  izaziva  krvarenje,  simbolički  predstavlja
               menstruaciju, znak izrastanja žene iz djeteta.
                    Srećom,  dobra  vila  (pozitivni  element  Prirode)  ublažava  tu  kaznu  i  smrt
               pretvara u san iz kojega je može probuditi poljubac prave ljubavi. Uspaničeni

               kralj i kraljica daju ukloniti sva vretena u zemlji i prepuštaju kćer na skrb trima
               dobrim  vilama.  Nakon  toga  nastavljaju  sa  svojom  strategijom  i  uklanjaju  sve
               opasne  predmete  -  ali  tako  samo  ostavljaju  svoju  kćer  naivnom,  nezrelom  i
               slabom. Jednoga dana netom prije šesnaestoga rođendana Aurora u šumi susreće
               princa  i  odmah  se  zaljubljuje  u  njega.  To  je  doista  pretjerano,  po  bilo  kojim

               razumskim standardima. Zatim glasno jadikuje što se mora udati za princa Filipa
               kojemu su je obećali još dok je bila dijete i potom doživljava emocionalni slom
               kada je zbog proslave rođendana vrate k roditeljima u dvorac. U tome trenutku
               počinje  Zluradina  kletva.  U  dvorcu se otvaraju čarobna vrata, Aurora iza njih
               ugleda vreteno, nabode se na nj i pada u dubok san. Postaje Uspavana ljepotica.
               Simbolički  govoreći,  time  ona  odabire  nesvjesnost  radije  nego  teror  života
               odrasle  osobe.  Nešto  se  slično  (u  egzistencijalnome  smislu)  često  događa

               prezaštićenoj  djeci:  dožive  grubo  otrježnjenje  -  i  zatim  požele  blaženstvo
               nesvijesti  -  već  pri  prvome  pravom  susretu  s  neuspjehom  ili,  još  gore,  s
               istinskom zlonamjernošću koju ne razumiju, ili ne žele razumjeti, i protiv koje se
               ne znaju braniti.

                    Uzmimo  za  primjer  trogodišnjakinju  koja  nije  naučila  dijeliti.  To  svoje
               sebično  ponašanje  ona  pokazuje  i  pred  svojim  roditeljima,  ali  oni  su  previše
               ljubazni da bi reagirali. Točnije rečeno, odbijaju obratiti pažnju, priznati što se
               događa i podučiti je kako da se pravilno ponaša. Njima, naravno, smeta to što
               ništa ne želi dijeliti sa sestrom, ali se pretvaraju da je sve u redu. Nije u redu.
               Kasnije će se roditelji naljutiti na nju zbog nečega što nema nikakve veze s time.

               Ona će zbog toga biti povrijeđena i zbunjena i ne će ništa naučiti. Još gore: kada
               pokuša  steći  nova  prijateljstva,  ne  će  uspjeti  jer  joj  nedostaje  socijalna
               tankoćutnost.  Njezine  će  vršnjake  odbijati  njezina  nesposobnost  za  suradnju.
               Borit će se s njom ili će otići od nje i naći nekoga drugog s kime će se igrati.
               Roditelji  te  djece  vidjet  će  da  je  neobična  i  da  se  ne  zna  ponašati  i  ne  će  je
               pozvati da se opet igra s njihovom djecom. Bit će usamljena i odbačena i to će

               izazvati tjeskobu, depresiju i ogorčenje. Tada će nastupiti okretanje od života,
               koje je jednako želji za nesvjesnošću.
                    Roditelji  koji  odbijaju  preuzeti  odgovornost  za  discipliniranje  svoje  djece
   124   125   126   127   128   129   130   131   132   133   134