Page 144 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 144

problema. Drugi je prepuštanje bezumnim užitcima. Četvrti se sastoji u tome da

               „ljudi, shvaćajući zlo i besmislenost života, produžavaju život unaprijed znajući
               da on ne može imati nikakva rezultata." Taj je oblik bijega opisao kao posebnu
               slabost: „Ljudi iz ove grupe znaju da je smrt bolja od života, no nemaju snage
               postupiti razumno - čim brže završiti s obmanom i ubiti se...“
                    Samo  je  treći  oblik  bijega  „izlaz  sile  i  energije.  On  se  sastoji  u  tome  da

               čovjek uništi život shvativši da je on zlo i besmislica". Tolstoj je nemilosrdno
               slijedio logiku svoje misli:
                    „Tako čine rijetki snažni i dosljedni ljudi. Shvativši svu glupost šale kojoj su

               oni predmet i shvativši da su blaga umrlih veća od blaga živih te da je najbolje
               od  svega  ne  postojati,  tako  i  čine  te  smjesta  završavaju  s  tom  glupom  šalom
               kojim god sredstvom: omča oko vrata, voda, nož kojim probijaju srce, vlakovi
               na željezničkim prugama.“
                    Tolstoj  nije  bio  dovoljno  pesimističan.  Glupost  šale  koja  se  zbija  na  naš

               račun  ne  motivira  samo  na  samoubojstvo.  Motivira  i  na  ubojstvo  -  masovno
               ubojstvo,  nakon  kojega  često  slijedi  samoubojstvo.  To  je  puno  učinkovitiji
               egzistencijalni  protest.  Koliko  god  se  to  činilo  nevjerojatnim,  zaključno  s
               lipnjem  2016.  u  SAD-u  je  tijekom  tisuću  dvjesto  i  šezdeset  dana  bilo  tisuću
               masovnih ubojstava (masovno ubojstvo podrazumijeva četiri ili više žrtava, ne

               uključujući  napadača).122  Svi  kažu:  „Ne  razumijem  to.“  Kako  se  još  uvijek
               možemo pretvarati? Tolstoj je razumio, prije više od stotinu godina. Razumjeli
               su i drevni pisci biblijske priče o Kajinu i Abelu, prije više od dvadeset stoljeća.
               Opisali  su  ubojstvo  kao  prvi  čin  postedenske  povijesti:  i  nije  to  bilo  samo
               ubojstvo, nego bratoubojstvo - i ne samo ubojstvo nevine osobe, nego nekoga
               idealnog i dobrog, ubojstvo koje je učinjeno svjesno, iz prkosa prema Stvoritelju
               svemira. Današnji nam ubojice na svoj način govore isto. Tko bi se usudio reći

               da to nije crv u jabuci? No mi ne želimo slušati zato što ta istina pogađa i nas.
               čak i tako oštrouman i dubok um slavnoga ruskog autora nije vidio izlaza. Kako
               se onda mi ostali možemo nositi s time kada čak i netko poput Tolstoja priznaje
               poraz? Godinama je skrivao od sebe svoje pištolje i nije želio hodati s užetom u
               ruci, kako se ne bi objesio.

                    Kako budna osoba može izbjeći da bude bijesna na svijet?
                    Osveta ili preobrazba
                    Vjernik može mahati šakama u očajanju pred očitom Božjom nepravednošću
               i sljepoćom. Čak se i sam Krist pred križem osjetio napuštenim, ili barem priča

               tako kaže. Pojedinac skloniji agnosticizmu ili ateizmu može okrivljavati sudbinu
   139   140   141   142   143   144   145   146   147   148   149