Page 147 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

posve sigurno mogu željeti proslijediti to zlo dalje i širiti ga. No i nakon iskustva

zla moguće je naučiti se dobru. Zlostavljani dječak može oponašati svoje
mučitelje, ali može i iz vlastitoga iskustva naučiti da je pogrješno tući ljude i
zagorčavati im život. Netko koga je zlostavljala vlastita majka može iz toga
strašnog iskustva naučiti koliko je važno biti dobar roditelj. Mnogi odrasli koji
zlostavljaju djecu, možda čak i većina, i sami su zlostavljani kao djeca.
Međutim, većina onih koji su u djetinjstvu bili zlostavljani ne zlostavljaju svoju
djecu. Ovo je činjenica koja se može dokazati jednostavno, aritmetički: ako je

jedan roditelj zlostavljao troje djece, i ako je svako od to troje djece imalo troje
djece, i tako dalje, tada imamo tri zlostavljača u prvoj generaciji, devet u drugoj,
dvadeset sedam u trećoj, osamdeset jedan u četvrtoj - i tako dalje. Nakon
dvadeset generacija više od deset milijarda ljudi bili bi žrtve zlostavljanja u
djetinjstvu, a to je više nego što trenutno ima ljudi na Zemlji. Dakle,

zlostavljanje nestaje tijekom generacija. Ljudi suzbijaju njegovo širenje i to je
dokaz da u ljudskome srcu dobro uistinu nadvladava zlo.
Želja za osvetom, koliko god opravdana, sprječava put drugim produktivnim
mislima. Anglo-američki pjesnik T. S. Eliot objasnio je to u svojoj drami Koktel
zabava (Cocktail party). Jedan od ženskih likova ima probleme i razgovara o

njima sa psihijatrom. Kaže da se nada da je sama kriva za svu svoju patnju.
Psihijatra to šokira pa je pita zašto.
Dugo je o tome razmišljala, kaže mu, i došla je do sljedećega zaključka: ako

je ona sama kriva, onda može učiniti nešto u vezi s tim. Međutim, ako je kriv
Bog - tj. ako je sama stvarnost manjkava i odlučna da nju zadrži u bijedi - onda
joj nema spasa. Strukturu same stvarnosti ne može promijeniti, ali možda može
promijeniti vlastiti život.
Aleksandar Solženjicin imao je jako dobre razloge da dovede u pitanje

strukturu samoga postojanja dok se nalazio u zatočeništvu u sovjetskome
radnom logoru, negdje sredinom strašnoga dvadesetog stoljeća. Služio je kao
vojnik na loše utvrđenim ruskim linijama obrane uoči nacističke invazije.
Vlastiti su ga ljudi uhitili, pretukli i bacili u zatvor. Zatim je obolio od raka.
Mogao je postati ogorčen i ljutit. Život su mu zagorčili i Staljin i Hitler, dvojica
najgorih tirana u povijesti. Živio je u strašnim uvjetima. Ukrali su mu i potratili

golemu količinu dragocjenoga vremena. Svjedočio je besmislenim i
ponižavajućim patnjama i smrtima svojih prijatelja i poznanika. Zatim je obolio
od vrlo ozbiljne bolesti. Solženjicin je doista imao razloga da proklinje Boga.
Gotovo ni Job nije imao tako opravdane razloge.