Page 149 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 149

vremena.  Zapravo,  nešto  nalik  povijesti  onako  kako  je  mi  danas  razumijemo

               počinje  tek  nakon  pripovijesti  o  velikome  potopu  u  Knjizi  Postanka,  s
               Abrahamovim  potomcima  koji  postaju  hebrejski  narod  Staroga  zavjeta,
               poznatoga i kao Židovska Biblija. Oni sklapaju savez s Jahvom - s Bogom - i
               tada započinju njihove povijesne dogodovštine.
                    Pod vodstvom velikoga čovjeka Židovi su se organizirali u društvo, a zatim u

               kraljevstvo.  Poraslo  im  je  bogatstvo,  uspjeh  je  izazvao  ponos  i  taštinu.
               Iskvarenost  je  pomolila  svoju  ružnu  glavu.  Sve  uznositija  država  postaje
               opsjednuta  moću,  počinje  zaboravljati  svoje  dužnosti  prema  udovicama  i
               siročadi  i  odstupa  od  svojega  starog  saveza  s  Bogom.  Ustaje  prorok.  On
               neustrašivo  i  javno  prekorava  autoritarnoga  kralja  i  bez-božnu  zemlju  zbog

               njihovih  propusta  pred  Bogom  -  uistinu  čin  slijepe  hrabrosti  -  i  govori  im  o
               strašnomu sudu koji će uslijediti. A narod, i onda kada ne zanemari potpuno te
               njegove  riječi,  u  svakom  ih  slučaju  prekasno  posluša.  Bog  kažnjava  svoj
               svojeglavi narod, osuđuje ih na sramotan poraz u bitci i više generacija njihovih
               potomaka na podčinjenost. Zidovi se na kraju pokaju, pronalazeći uzrok nesreći
               u svojoj nevjeri Božjoj riječi. Obnavljaju državu i ciklus ponovno započinje.

                    To je život. Izgrađujemo strukture i unutar njih živimo. Osnivamo obitelji i
               države.  Izdvajamo  načela  na  kojima  su  te  strukture  utemeljene  i  formuliramo
               sustave vjerovanja. U početku živimo u tim strukturama i vjerovanjima baš kao
               Adam  i  Eva  u  raju.  No  uspjeh  nas  čini  samozadovoljnima.  Zaboravljamo

               obraćati pozornost. Sve što imamo uzimamo zdravo za gotovo. Zatvaramo oči
               pred  stvarnošću.  Ne  primjećujemo  da  se  stvari  mijenjaju  i  da  se  ukorjenjuje
               pokvarenost. Sve se raspada. Je li za to kriva stvarnost kao takva - je li za to kriv
               Bog? Ili se sve raspada zato što nismo dovoljno obraćali pozornost?
                    Kada je uragan pogodio New Orleans, a grad potonuo pod valovima, je li to

               bila  prirodna  nesreća?  Nizozemci  su  projektirali  svoje  nasipe  prema  najvećoj
               oluji u deset tisuća godina. da je New Orleans slijedio taj primjer, ne bi došlo ni
               do kakve tragedije. Nije da nitko nije znao. Zakon o kontroli poplava iz 1965.
               zahtijevao  je  poboljšanja  u  sustavu  obalnih  nasipa  koji  su  zadržavali  jezero
               Pontchartrain. Sustav je trebao biti dovršen do 1978. Četrdeset godina kasnije
               samo  je  60  posto  radova  bilo  dovršeno.  Grad  su  uništili  svjesna  sljepoća  i

               pokvarenost.
                    Uragan je Božji čin, ali nepripremljenost, u slučaju kada je nužnost pripreme
               svima  dobro  jasna  -  to  je  grijeh.  To  je  neuspjeh  u  pogađanju  mete.  A  plaća
               grijeha je smrt (usp. Rim 6,23). Drevni Zidovi uvijek su sebe krivili kada bi se
   144   145   146   147   148   149   150   151   152   153   154