Page 145 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

ili s gorčinom razmišljati o okrutnosti slučajnosti. Netko se drugi može razdirati,

tražeći u karakternim manama uzrok svoje patnje i propadanja. Sve su to
varijacije na temu. Mijenja se samo ime mete, ali pozadinska psihologija ostaje
ista. Zašto? Zašto je toliko patnje i okrutnosti? Možda je doista Bog odgovoran -
ili, ako ste skloni razmišljati na taj način (a čini se da je potpuno opravdano tako
razmišljati), možda je riječ o pogrješci slijepe, besmislene sudbine. No što se
događa ako na to pristanete? Masovne ubojice vjeruju da patnja koja prati
postojanje opravdava presudu i osvetu, kao što su dečki iz Columbinea tako

jasno naznačili:
Radije ću umrijeti nego izdati vlastite misli. Prije nego što napustim ovo
besmisleno mjesto, ubit ću svakoga koga budem smatrao nesposobnim za bilo

što, posebice za život. Ako si me razljutio jednom u prošlosti, umrijet ćeš ako te
ugledam. Možeš možda razljutiti druge i proći nekažnjeno, ali ne i mene. Ja ne
zaboravljam onima koji su mi nanijeli nepravdu.
Jedan od najosvetoljubivijih ubojica dvadesetoga stoljeća, užasavajući Carl
Panzram, kao maloljetni delinkvent bio je smješten u instituciju za rehabilitaciju

u Minnesoti gdje su ga silovali, tukli i iznevjerili. Izrastao je u provalnika,
piromana, silovatelja i serijskoga ubojicu, bio je prepun gnjeva. Svjesno je i
neprestano pokušavao uništiti, pozoran na sve, čak je znao i tržišnu vrijednost
imovine koju bi potpalio. Počeo je mrzeći pojedince koji su mu nanijeli zlo.
Ogorčenje je raslo sve dok njegova mržnja nije obuhvatila čitavo čovječanstvo, a

ni tu joj nije bio kraj. Njegova je destruktivnost na neki temeljni način bila
usmjerena prema samome Bogu. To se ne može drukčije izreći. Panzram je
silovao, ubijao i spaljivao kako bi izrazio svoj gnjev prema Biću. Djelovao je
kao da je Netko odgovoran. Isto se dogodilo u priči o Kajinu i Abelu. Bog je
odbio Kajinove žrtve i njegov je život zato ovijen patnjom. Doziva Boga i
izaziva Biće koje je On stvorio. Bog odbija njegovu pritužbu i kaže Kajinu da je
sam odgovoran za svoju nevolju. Kajin u bijesu ubija Abela, Božjega miljenika

(i, ako ćemo iskreno, svojega uzora). Kajin je, naravno, ljubomoran na svojega
uspješnog brata i ubio ga je zato da prkosi Bogu. To je najistinitija inačica onoga
što se događa kada ljudi dovedu svoju osvetu do krajnjega ekstrema.
Panzramova je reakcija bila savršeno razumljiva i upravo je zato to tako

strašno. Detalji njegova života otkrivaju da je on bio jedan od Tolstojevih
snažnih i logički dosljednih ljudi. Bio je moćan, dosljedan, neustrašiv
protagonist. Imao je hrabrost slijediti svoja uvjerenja. Kako očekivati da će
netko takav oprostiti i zaboraviti, uzimajući u obzir sve što mu se dogodilo?
Ljudima se događaju uistinu zastrašujuće stvari. Nije čudno da se žele osvetiti. U