Page 146 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

takvim okolnostima osveta se čini moralnom nužnošću. Kako je razlikovati od

zahtjeva za pravednošću? Nakon što čovjek iskusi užasno zvjerstvo, nije li
oproštenje samo kukavičluk ili nedostatak snage volje? Ta me pitanja muče. No
ljudi se izbavljaju iz strašne prošlosti čineći dobro, a ne zlo, iako se takvo
postignuće može činiti nadljudskim.
Upoznao sam ljude koji su to uspjeli učiniti. Poznajem čovjeka, sjajna

umjetnika, koji je izišao upravo iz takve ,,škole“ kakvu je Panzram opisao -
samo što je ovaj čovjek u nju bio bačen kao nevini petogodišnjak, netom nakon
dugačka boravka u bolnici, gdje je u isto vrijeme bolovao od ospica, zaušnjaka i
vodenih kozica. Nesposoban govoriti jezikom koji se koristio u školi, namjerno
izoliran od obitelji, zlostavljan, izgladnjivan i mučen na razne načine, izrastao je

u ljutita, slomljena mladića. Posljedično sam je sebe uništio drogama, alkoholom
i drugim oblicima autodestruktivnoga ponašanja. Prezirao je sve i svakoga -
Boga, sebe i slijepu sudbinu, između ostalih. No prekinuo je sa svime time.
Prestao je piti. Prestao je mrziti (iako ga to još uvijek zna mučiti). Oživio je
umjetničku kulturu svoje zavičajne tradicijske baštine i obučio mlade da nastave
njegovim stopama. Izradio je totemski stup visok petnaest metara na kojemu je
zabilježio neke događaje iz svojega života i veliki kanu dugačak dvanaest metara

iz jednoga jedinog trupca, kakav nikada prije nije bio izrađen. Okupio je svoju
obitelj i održao veliki potlač, sa šesnaest sati plesanja i publikom od više stotina
ljudi, kako bi izrazio svoju tugu i pomirio se s prošlošću. Odlučio je biti dobra
osoba i učinio je gotovo nemoguće što je bilo potrebno da može nastaviti živjeti.

Imao sam klijenticu koja nije imala dobre roditelje. Majka joj je umrla dok je
bila jako mala. Odgojila ju je baka koja je bila zlobna, ogorčena i preopterećena
vanjštinom. Zlostavljala ju je kažnjavajući je zbog njezinih vrlina, kreativnosti,
osjećajnosti i inteligencije. Nije se tome mogla othrvati pa je ogorčenost zbog
nesumnjivo teška života iskaljivala na unuci. Moja je klijentica imala bolji odnos
s ocem, no on je bio ovisnik i umro je, i to vrlo ružno, dok ga je ona njegovala.

Moja je klijentica dobila sina. Ništa od ovoga nije prenijela na njega. Odrastao je
u iskrenu, neovisnu, marljivu i pametnu osobu. Umjesto da širi i prenosi
poderotinu na kulturološkoj tkanini koju je naslijedila, moja ju je klijentica
zašila. Odbacila je grijehe svojih predaka. To je doista moguće.

„Trpljenje, bilo fizičko, psihičko ili intelektualno, ne mora prouzrokovati
nihilizam (to jest radikalno odbijanje vrijednosti, smisla i čežnje). Takva
trpljenja uvijek dopuštaju razne interpretacije."
Ove je riječi napisao Nietzsche. Njima je želio reći ovo: ljudi koji iskuse zlo