Page 148 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

Ali taj veliki pisac, veliki, nadahnuti branitelj istine, nije dopustio da mu

misli skrenu prema osveti i uništenju. Umjesto toga otvorio je oči. Tijekom
brojnih suđenja Solženjicin je susretao ljude koji su se držali plemenito u
zastrašujućim okolnostima. Duboko je promišljao o njihovu ponašanju, a zatim
si je postavio najteže pitanje: je li on osobno pridonio tragediji svojega života?
Ako jest, kako? Sjetio se svoje svesrdne potpore Komunističkoj partiji u mlađim
godinama. Preispitao je čitav svoj život. U logorima je imao puno vremena. Na
koje je sve načine u svojemu životu promašio cilj? Koliko je puta djelovao

protiv vlastite savjesti upuštajući se u djelovanja za koja je znao da su
pogrješna? Koliko je puta izdao sama sebe i lagao? Je li bilo načina da popravi
grijehe svoje prošlosti, da ih iskupi u blatnomu paklu sovjetskoga gulaga?

Solženjicin je fino nazubljenim češljem misli pomno probrao detalje svojega
života. Postavio si je drugo pitanje, i treće. Mogu li sada prestati raditi takve
pogrješke? Mogu li sada popraviti štetu koju sam nanio prošlim pogrješkama?
Naučio je gledati i slušati. Pronašao je ljude kojima se divio; koji su bili iskreni
usprkos svemu. Rastavio je sama sebe, dio po dio, pustio da u njemu umre ono
što je nepotrebno i štetno i potom se uskrisio. Zatim je napisao Arhipelag Gulag,
povijest sovjetskoga logorskog sustava. To je snažna, zastrašujuća knjiga,

napisana preplavljujućom moralnom snagom gole, neuljepšane istine. Njezin
čisti protest nepodnošljivo je vrištao s tisuća stranica. Bila je zabranjena (s
dobrim razlogom) u SSSR-u pa su je prokrijumčarili na Zapad 1970-ih i tako se
probila u svijet. Solženjicinovo je pisanje postupno i konačno razrušilo
intelektualnu vjerodostojnost komunizma kao ideologije i kao društva. Posjekao
je drvo čiji su ga gorki plodovi tako loše hranili - i čijemu je procvatu svjedočio i

podržavao ga.
Odluka jednoga čovjeka da promijeni svoj život, umjesto da proklinje
sudbinu, u temelju je potresla cijeli patološki sustav komunističke tiranije. Ne
mnogo godina nakon toga komunizam se potpuno urušio, a Solženjicinova je

hrabrost tome puno pridonijela. Nije on jedina osoba koja je izvela takvo čudo.
Odmah mi na pamet padaju Mahatma Gandhi i Vaclav Havel, progonjeni pisac
koji je kasnije, upravo nevjerojatno, postao predsjednikom Cehoslovačke, a
zatim i novonastale Češke.

Sve oko nas se raspada
I čitavi su narodi odlučno odbijali suditi stvarnosti, kritizirati egzistenciju,
kriviti Boga. U tomu je kontekstu zanimljivo spomenuti starozavjetne Zidove.
Njihove su patnje slijedile postojan uzorak. Pripovijesti o Adamu i Evi, Kajinu i
Abelu, Noi i Kuli babilonskoj doista su drevne. Podrijetlo im blijedi u tajnama