Page 183 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 183

informacija. Smisao nadvisuje probitačnost. Smisao zadovoljava sve nagone, i

               sada i zauvijek. Zato ga ne možemo otkriti.
                    Ako  odlučite  da  nema  opravdanja  za  ogorčenost  prema  Biću,  unatoč
               nepravdi i boli, možda ćete zapaziti što biste sve mogli popraviti da barem malo
               umanjite  nepotrebnu  bol  i  patnju.  Možda  ćete  se  čak  zapitati:  „Što  bih  danas
               trebao  učiniti?",  u  smislu:  „Kako  bih  mogao  iskoristiti  vrijeme  da  popravim

               situaciju  umjesto  da  je  pogoršam?"  Odgovor  na  to  pitanje  može  se  pojaviti  u
               obliku hrpe papira s kojom biste se mogli pozabaviti, spavaće sobe koju biste
               mogli  dovesti  u  red  ili  pak  u  obliku  obroka  koji  biste  mogli  napraviti  malo
               ukusnijim i sa zahvalnošću ga staviti na obiteljski stol.

                    Jednom  kada  načelo  „učiniti  svijet  boljim  mjestom"  stavite  na  vrh  svoje
               ljestvice vrijednosti i pridržavate se tih moralnih obveza, možda ćete shvatiti da
               uviđate sve dublji smisao. To nije blaženstvo, nije sreća. Više je nalik iskupljenju
               za  kriminalnu  stvarnost  vašega  slomljenog  i  oštećenog  Bića.  To  je  plaćanje
               vašega  duga  zbog  suluda  i  strašna  čuda  vašega  postojanja.  Tako  se  prisjećate
               Holokausta.  Tako  plaćate  odštetu  za  patologije  povijesti.  To  je  prihvaćanje

               odgovornosti zato što ste potencijalni stanovnik pakla. To je spremnost da služite
               poput anđela iz raja.
                    Probitačnost - to je skrivanje kostura u ormaru. To je bacanje tepiha preko

               krvi koju ste upravo prolili. To je izbjegavanje odgovornosti. To je kukavičluk,
               plitko  je  i  pogrješno.  Pogrješno  je  zato  što  probitačnost,  potencirana  mnogim
               ponavljanjima, proizvodi demonski karakter. Pogrješno je zato što probitačnost
               samo preusmjeruje kletvu s vaše glave na nečiju tuđu, ili opet na vašu glavu,
               samo  u  budućnosti,  tako  da  vaša  budućnost  i  budućnost  općenito  bude  gora
               umjesto bolja.

                    U  probitačnome  djelovanju  nema  vjere  ni  hrabrosti  ni  žrtve.  Kod  takva
               djelovanja  nedostaje  pomno  zapažanje  o  važnosti  djelovanja  i  pretpostavki,
               zapažanje  da  je  svijet  satkan  od  onoga  što  je  važno.  U  životu  je  bolje  imati
               smisao nego imati ono što želite, zato što možda i ne znate što želite niti što

               doista  trebate.  Smisao  je  nešto  što  se  otkriva  samo  od  sebe.  Možete  postaviti
               preduvjete, možete slijediti smisao jednom kada ga otkrijete, ali ne možete ga
               jednostavno proizvesti samim htijenjem. Imati smisao znači da ste na pravome
               mjestu  u  pravo  vrijeme,  u  pravilnoj  ravnoteži  između  reda  i  kaosa,  gdje  se  u
               danomu trenutku sve odvija najbolje što je moguće.

                    Ono što je probitačno uspijeva samo na trenutak. Trenutno je, impulzivno i
               ograničeno.  Ono  što  je  smisleno,  upravo  suprotno,  predstavlja  organizaciju
   178   179   180   181   182   183   184   185   186   187   188