Page 195 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 195

suhoga granja. Prije ili kasnije počet će požar. A kada počne, gorjet će takvom

               snagom da će sve biti uništeno - pa tako i samo tlo na kojemu šuma raste.
                    Ohol  racionalni  um,  siguran  u  svojoj  izvjesnosti  i  zaljubljen  u  vlastitu
               genijalnost, lako dolazi u napast da zanemari pogrješku i svu prljavštinu gurne
               pod  tepih.  Filozofi  i  književnici  egzistencijalizma,  počevši  od  Sorena
               Kierkegaarda,  ovaj  su  način  bivstvovanja  smatrali  „neautentičnim".

               Neautentična osoba nastavlja zapažati i djelovati na načine koje joj je vlastito
               iskustvo pokazalo kao pogrješne. Takva osoba ne govori svojim glasom.
                    ,Je li se dogodilo ono što sam želio? Ne. Onda su moj cilj ili metoda bili

               pogrješni. Imam još toga naučiti." To je glas autentičnosti.
                    ,Je li se dogodilo ono što sam želio? Ne. Svijet nije pošten. Ljudi su zavidni i
               preglupi  da  shvate.  Za  ovo  je  kriv  netko  drugi  ili  nešto  drugo."  To  je  glas
               neautentičnosti.  Od  te  točke  nije  tako  dalek  put  do:  „Treba  ih  zaustaviti",  ili:
               „Moraju  patiti",  ili:  „Treba  ih  uništiti."  Svaki  put  kada  čujete  da  se  dogodilo

               nešto nevjerojatno okrutno, to su se na djelu pokazale upravo takve ideje.
                    Ni za što od ovoga ne možemo okriviti svoje „nesvjesno" ili potiskivanje,
               kao  što  to  radi  Freud.  Čovjek  zna  kada  laže.  Može  zatvarati  oči  pred

               posljedicama svojih djela. Može ne analizirati i odbiti artikulirati svoju prošlost,
               tako da ne razumije. Može čak i zaboraviti da je lagao. Ali bio je svjestan u tome
               trenutku,  bio  je  svjestan  onda  kada  je  griješio  i  svaki  put  kada  je  propustio
               preuzeti odgovornost. U tome je trenutku znao što smjera. A nagomilani grijesi
               neautentična života pojedinca gomilaju se još više i kvare državu.

                    Netko  gladan  moći  izmisli  novo  pravilo  na  vašemu  radnom  mjestu.  To  je
               pravilo nepotrebno. Kontraproduktivno. Iritirajuće. Oduzima vašemu poslu nešto
               užitka i smisla, ali vi sebi govorite da je to u redu. Nije vrijedno pritužbe. No
               onda  se  to  ponovi.  Ali  nakon  što  prvi  put  niste  reagirali,  već  ste  se  privikli
               dopuštati  takve  stvari.  Malo  ste  manje  hrabri.  Vaš  protivnik,  kojemu  se  niste

               suprotstavili,  malo  je  jači.  Institucija  je  malo  iskvarenija.  Započeo  je  proces
               birokratske stagnacije i opresije, a vi ste tome doprinijeli praveći se da je sve u
               redu. Zašto se ne biste žalili? Zašto ne biste zauzeli stav? Ako to učinite, možda
               će i neki drugi, koji se također boje govoriti, stati u vašu obranu. A ako ne će -
               možda je došlo vrijeme za revoluciju. Možda trebate pronaći posao na drugome
               mjestu gdje će vam duša biti u malo manjoj opasnosti od korupcije.

                    „Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi?"
               (Mtl6,26).

                    Jedan  od  glavnih  doprinosa  Aleksandra  Solženjicina  s  djelom  Arhipelag
   190   191   192   193   194   195   196   197   198   199   200