Page 199 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 199

za sebe kakav bismo mogli biti. Totalitarist niječe da je potrebno da pojedinac

               preuzme konačnu odgovornost za Biće.
                    To  je  nijekanje  smisao  pobune  protiv  „Svevišnjega".  To  je  ono  što  riječ
               totalitarno znači: sve što treba biti otkriveno već je otkriveno. Sve će se odviti
               upravo onako kako je planirano. Jednom kada se usvoji savršeni sustav, svi će
               problemi zauvijek nestati. Miltonova slavna poema bila je proročanstvo. Kako se

               racionalnost  uzdizala  iz  pepela  kršćanstva,  tako  ju  je  pratila  velika  prijetnja
               totalitarnih  sustava.  Komunizam  na  poseban  način  nije  bio  toliko  privlačan
               potlačenim radnicima, onima koji su u teoriji trebali imati koristi od njega, nego
               intelektualcima - onima koje je njihova vlastita intelektualna oholost uvjerila da
               su  uvijek  u  pravu.  No  nikada  nije  nastupila  obećana  utopija.  Umjesto  toga,

               čovječanstvo  je  iskusilo  pakao  Staljinove  Rusije,  Maove  Kine  i  Pol  Potove
               Kambodže, a građani tih država bili su prisiljeni izdati sve ono što su znali da je
               ispravno,  prisiljeni  okrenuti  se  protiv  svojih  sugrađana  i  umrijeti  u  desetcima
               milijuna.
                    Jedan stari sovjetski vic ide ovako: Amerikanac umre i ode u pakao. Sam ga

               Sotona vodi u razgledavanje. Prolaze pokraj velikoga kotla. Amerikanac proviri
               unutra i vidi da je pun trpećih duša koje izgaraju u vreloj smoli. Teškom mukom
               pokušavaju  izići  iz  lonca  pa  ih  niži  zlodusi,  koji  sjede  na  rubu  kotla,  vilama
               guraju  natrag.  Amerikanac  je  potpuno  šokiran.  Sotona  mu  kaže:  „Ovdje
               stavljamo  Engleze."  Obilazak  se  nastavlja.  Uskoro  dvojac  dolazi  do  drugoga

               kotla. Malo je veći i malo vreliji. Amerikanac proviri unutra. I taj je pun trpećih
               duša,  sve  nose  beretke.  I  ovdje  đavli  vilama  vraćaju  u  kotao  one  koji  žele
               pobjeći. „Ovdje stavljamo grješne Francuze", kaže Sotona. U daljini ugleda treći
               kotao. Puno je veći i sjaji se, sav se usijao od vrućine. Amerikanac mu jedva
               uspijeva prići. No Sotona inzistira pa ipak dođe do njega i proviri unutra. Prepun
               je duša koje se jedva naziru ispod površine kipteće tekućine. Tu i tamo poneka
               duša ipak proviri iz smole i očajnički pokuša dohvatiti rub. Začudo, ovdje nema

               vragova  koji  sjede  na  rubu  divovskoga  lonca,  ali  penjač  svejedno  ponovno
               potone i nestane ispod površine. Amerikanac pita: „Zašto ovdje nema demona
               koji ih sprječavaju da pobjegnu?" Sotona odgovori: „Ovdje držimo Ruse. Ako
               jedan pokuša pobjeći, drugi ga povuku nazad."

                    Milton je vjerovao da kada se netko tvrdoglavo odbija promijeniti nakon što
               se suoči s pogrješkom, to ne znači samo izgon iz raja i upadanje u sve dublji
               pakao, nego i odbacivanje otkupljenja. Sotona savršeno dobro zna da čak i kada
               bi bio voljan tražiti pomirenje i kada bi mu ga Bog bio voljan dati, da bi se samo
               opet pobunio jer se on ne će promijeniti. Možda je upravo ta ohola tvrdoglavost
   194   195   196   197   198   199   200   201   202   203   204