Page 202 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

Što to znači? Prvo, da je susret sa zlonamjernošću i zlom dovoljno strašan da

ošteti vid samoga boga; drugo, da pozorni sin može vratiti vid ocu. Kultura je
uvijek u polumrtvu stanju, iako ju je utvrdio duh velikih ljudi iz prošlosti. No
sadašnjost nije prošlost. Mudrost prošlosti propada ili postaje zastarjelom u mjeri
u kojoj se razlikuju trenutni uvjeti i uvjeti koji su vladali u prošlosti. To je
jednostavno posljedica protoka vremena i neizbježne promjene koju taj protok
donosi. No vrijedi i to da su kultura i njezina mudrost dodatno podložne
kvarenju - dobrovoljnu, svojevoljnu sljepilu i mefistovskoj intrigi. Prema tome,

neizbježno funkcionalno propadanje institucija koje su nam predali naši preci
ubrzava se našim lošim ponašanjem - našim promašivanjem cilja - u sadašnjosti.
Imamo odgovornost da hrabro gledamo ono što nam je pred očima i učimo iz

toga čak i kada se čini užasnim - čak i ako užas koji osjećamo gledajući to ošteti
našu svjesnost i napola nas oslijepi. Čin gledanja posebno je važan onda kada
dovodi u pitanje ono što znamo i na što se oslanjamo, kada nas uznemiruje i
izbacuje iz ravnoteže. Čin gledanja informira pojedinca i obnavlja državu. Zbog
toga je Nietzsche rekao da je čovjekova vrijednost određena mjerom istine koju
može podnijeti. Vi ni u kom slučaju niste samo ono što već znate. Vi ste i sve
ono što biste mogli znati, kada biste to samo htjeli. Zato nikada ne biste trebali

žrtvovati ono što biste mogli biti za ono što jeste. Nikada ne biste smjeli odustati
od onoga boljeg što je u vama zbog sigurnosti koju već imate - pogotovo ne
onda kada ste već neporecivo ugledali, makar letimično, nešto više.

U kršćanskoj tradiciji Krista se poistovjećuje s Logosom. Logos je Riječ
Božja. Ta je Riječ na početku vremena kaos preobrazila u red. Krist se u
ljudskome obličju dobrovoljno žrtvovao za istinu, za dobro, za Boga. Zato je
umro i bio nanovo rođen. Riječ koja stvara red iz kaosa žrtvuje sve, čak i sebe,
Bogu. Ta jedna jedina rečenica, upravo nepojmljivo mudra, sažima kršćanstvo.
Svako je učenje mala smrt. Svaki djelić nove informacije postavlja izazov
prethodnoj spoznaji sileći je da se rastvori u kaos prije nego što se uzmogne

nanovo roditi kao nešto bolje. Ponekad nas takve smrti doslovno unište. Kada se
to dogodi, možda se nikada ne uspijemo oporaviti ili, ako se oporavimo, silno
smo promijenjeni. Jedan moj dobar prijatelj nakon mnogo godina braka otkrio je
da mu supruga ima ljubavnika. Nije to očekivao i zapao je u tešku depresiju.
Sišao je u podzemlje. U jednome trenutku rekao mi je: „Uvijek sam mislio da
depresivne ljude treba samo dobro prodrmati. Nisam imao pojma o čemu

govorim." Ipak, na koncu se uspio popeti iz dubine. Sada je u mnogočemu posve
nov čovjek - i, možda, mudriji i bolji čovjek. Izgubio je dvadeset kilograma.
Otrčao je maraton. Otputovao je u Afriku i popeo se na Kilimanjaro. Nije sišao u