Page 201 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 201

uzbudljivim. Cilj smanjuje tjeskobu zato što bez cilja sve može značiti bilo što ili

               ništa, a nijedna od tih mogućnosti ne umiruje duh. Dakle, moramo razmišljati,
               planirati, ograničavati i određivati, da bismo uopće živjeli. Kako onda zamisliti
               budućnost  i  odrediti  svoj  smjer,  bez  padanja  u  zamku  napasti  totalitarne
               sigurnosti?
                    Oslanjanje  na  tradiciju  može  nam  pomoći  u  određivanju  naših  ciljeva.

               Razumno  je  činiti  ono  što  su  drugi  ljudi  uvijek  činili,  osim  ako  imamo  jako
               dobar  razlog  da  to  ne  činimo.  Razumno  je  obrazovati  se,  raditi,  zaljubiti  se  i
               imati obitelj. Tako se održava kultura. Ali važno je da u svoju metu, koliko god
               tradicionalna bila, uvijek ciljate širom otvorenih očiju. Imate smjer, ali on može
               biti pogrješan. Imate plan, ali on može biti krivo osmišljen. Možda ste skrenuli s

               puta zbog vlastitoga neznanja - i, još gore, zbog svoje nesvjesne pokvarenosti.
               Morate se, dakle, sprijateljiti s onim što ne znate, a ne s onim što znate. Morate
               ostati  budni  kako  biste  uhvatili  sama  sebe  na  djelu.  Morate  ukloniti  brvno  iz
               svojega oka prije nego što se posvetite trunu u oku svojega brata. Na taj način
               jačate svoj duh da može podnijeti teret postojanja i istodobno obnavljate državu.

                    Drevni  su  Egipćani  otkrili  to  prije nekoliko tisuća godina, iako je njihovo
               znanje još uvijek bilo izraženo u dramaturškoj formi.164 Oni su štovali Ozirisa,
               mitološkoga utemeljitelja države i boga tradicije. Međutim, Ozirisa je svrgnuo i
               u  podzemlje  protjerao  njegov  zli,  podmukli  brat  Set.  Egipćani  su  tom  pričom
               prikazali  kako  društvene  organizacije  s  vremenom  okoštavaju  i  zapadaju  u

               svojevoljno  sljepilo.  Iako  je  mogao,  Oziris  nije  zapazio  koji  je  pravi  karakter
               njegova brata. Set je čekao i, u pogodnu trenutku, napao. Rastrgao je Ozirisa na
               komadiće  i  rasuo  njegove  božanske  ostatke  diljem  kraljevstva.  Duh  svojega
               brata poslao je u podzemlje. Tako je silno otežao Ozirisu da spoji sve dijelove
               svojega bića.

                    Srećom, veliki se kralj nije morao sam suočiti sa Setom. Egipćani su štovali i
               Horusa, Ozirisova sina. Horus je uzeo dvojno obličje sokola, bića najoštrijega
               vida, i obličje slavnoga egipatskog oka s hijeroglifa (kao što smo već spomenuli
               u 7. pravilu). Oziris je tradicija, stara i svojevoljno slijepa. Za razliku od njega,
               njegov sin Horus može i želi vidjeti. Horus je bog pozornosti (to nije isto što i
               racionalnost!).  Zato  što  je  bio  pozoran,  Horus  je  mogao  zapaziti  i  nadvladati

               zlodjela strica Seta, iako uz visoku cijenu. Horus se suočio sa Setom u strašnoj
               bitci, porazio ga je i prognao iz kraljevstva, no prije je Set iskopao nećaku jedno
               oko.  Horus  je  na  koncu  pridobio  natrag  to  oko  i  potom  učinio  nešto  potpuno
               neočekivano: svojevoljno je sišao u podzemlje i predao oko svojemu ocu.
   196   197   198   199   200   201   202   203   204   205   206