Page 228 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 228

onih  ranih  plemenskih  veza.  Međutim,  kada  sam  se  povodom  proslave

               pedesetoga rođendana vratio na sjever u svoje rodno mjesto, stari su me prijatelji
               toliko nasmijali da sam nekoliko puta morao otići u drugu prostoriju samo da
               uhvatim  zraka.  Ti  su  razgovori  najzabavniji  i  doista  mi  nedostaju.  Morate  ići
               ukorak,  inače  riskirate  teško  poniženje,  ali  nema  bolje  nagrade  nego  kada  se
               uspješno nadovežete na posljednjega komedijaša, na njegovu priču, šalu, uvredu
               ili kletvu. Vrijedi samo jedno pravilo: ne budi dosadan (iako je jako loše stvarno
               spustiti nekome kada se samo pretvarate da mu spuštate).

                    Razgovor na putu
                    Posljednja  vrsta  razgovora,  slična  istinskome  slušanju,  jest  oblik
               zajedničkoga istraživanja. Zahtijeva istinsku uzajamnost kod onih koji slušaju i
               onih koji govore. Svim je sudionicima omogućeno da izraze i organiziraju svoje

               misli.  Ovakav  razgovor,  ovakvo  zajedničko  istraživanje  ima  temu,  obično
               složenu,  koja  je  od  istinskoga  interesa  svim  sudionicima.  Svi  uključeni  u
               razgovor  pokušavaju  riješiti  problem,  a  ne  inzistiraju  a  priori  na  istinitosti
               vlastitih  stajališta.  Svi  sudjeluju  s  pretpostavkom  da  mogu  nešto  naučiti.  Ova
               vrsta  razgovora  zapravo  je  aktivna  filozofija,  najviši  oblik  misli,  i  ujedno
               najbolja priprava za ispravno življenje.

                    Sudionici  u  takvim  razgovorima  raspravljaju  o  idejama  kojima  se  i  inače
               služe da oblikuju svoju percepciju i kojima se vode u svojim riječima i djelima.
               Moraju biti egzistencijalno uključeni u svoju filozofiju: to jest moraju je živjeti,
               a ne je samo razumjeti ili vjerovati u nju. Također moraju, barem privremeno,
               preokrenuti uobičajenu ljudsku sklonost redu nasuprot kaosu (pritom ne mislim

               na  kaos  bezumnih  pobuna  protiv  društva).  Drugi  oblici  razgovora  -  osim  kod
               pravoga razgovora, u kojemu je bit slušati - pokušavaju poduprijeti postojeći red.
               Suprotno  tome,  za  razgovor  zajedničkoga  istraživanja  potrebni  su  sugovornici
               koji su odlučili da je nepoznato puno bolje od poznatoga.

                    Naposljetku, ono što znate ionako već znate - a to nije dovoljno, osim ako
               vam  život  nije  savršen.  I  dalje  ste  podložni  bolestima,  samozavaravanju,
               nezadovoljstvu, zlonamjernosti, izdaji, pokvarenosti, boli, raznim ograničenjima.
               Svemu  ste  tome  podložni  u  krajnjoj  liniji  zato  što  premalo  znate  da  biste  se
               mogli zaštititi. Da znate dovoljno, mogli biste biti zdraviji i iskreniji. Manje biste
               patili. Mogli biste prepoznati, oduprijeti se, pa čak i pobijediti zlonamjernost i

               zlo.  Ne  biste  izdali  prijatelja  niti  lagali  i  varali  u  poslu,  politici  i  ljubavi.  Sa
               svojim trenutnim znanjem niste postali ni savršeni ni sigurni. Dakle, to je vaše
               znanje nedovoljno po definiciji - potpuno, radikalno nedovoljno.
   223   224   225   226   227   228   229   230   231   232   233