Page 225 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

osoba postigla najveći uspjeh ili ona koja joj po temperamentu najviše odgovara.

Ovako se razvijaju gotovo sve rasprave koje uključuju politiku ili ekonomiju; u
njima svaki sudionik pokušava opravdati fiksne pozicije zauzete a priori,
umjesto da pokuša naučiti nešto ili prihvatiti drukčiji okvir (ako ni zbog čega,
onda barem zbog novosti). Zbog toga i konzervativci i liberali vjeruju da su
njihovi stavovi očiti sami po sebi, posebice ako dođu do ekstrema. Ako polazimo
od određenih pretpostavki utemeljenih na temperamentu, doći ćemo do
predvidiva zaključka - ali samo ako zanemarimo činjenicu da su same

pretpostavke promjenjive.
Ovakvi su razgovori vrlo različiti od razgovora u kojima se sugovornika
istinski sluša. U pravomu razgovoru nikome se ne upada u riječ i svi slušaju

jedni druge. Osoba koja govori ima mogućnost ozbiljno raspraviti o određenomu
događaju, obično nesretnu ili čak tragičnu. Ostali reagiraju suosjećajno. Ti su
razgovori važni zato što govoreći čovjek organizira i uređuje taj uznemirujući
događaj u svojoj glavi. Ovo je dovoljno važno da ponovimo: pomoću razgovora
ljudi organiziraju svoj um. Ako nemaju kome ispričati svoju priču, skrenu s uma.
Ne mogu izići iz nereda, kao ljudi koji pate od poremećaja skupljanja stvari.
Doprinos zajednice nužan je za integritet pojedinčeve psihe. Drukčije rečeno: za

organizaciju uma potrebno je selo.
Dobar dio onoga što smatramo zdravim psihičkim funkcioniranjem plod je
naše sposobnosti da iskoristimo tuđe reakcije kako bi naša kompleksnost bila

funkcionalna. Za održanje duševnoga zdravlja svi koristimo outsourcing. Zato je
roditeljima temeljna odgovornost da učine svoju djecu društveno prihvatljivom.
Ako se čovjek ponaša tako da ga drugi mogu tolerirati, onda se samo treba
smjestiti u društveni kontekst. Onda će mu drugi dati do znanja jesu li mu riječi i
djela onakvi kakvi bi trebali biti - zanimat će ih ono što govori ili će se
dosađivati, smijat će se njegovim šalama ili ne će, zadirkivat će ga ili ismijavati
ili podizati obrve. Svi mi neprestano prenosimo drugima svoju želju da

susretnemo ideal. Kažnjavamo i nagrađujemo jedni druge točno u onoj mjeri u
kojoj se svatko od nas ponaša u skladu s tom željom - osim kada, naravno,
tražimo nevolje.
Kada se u istinskome razgovoru kod slušatelja probude suosjećajne reakcije,

one ukazuju na to da je onaj koji govori cijenjen i da je ono što govori važno,
ozbiljno, razumljivo i vrijedno promišljanja. Muškarci i žene često se ne mogu
međusobno razumjeti kada se razgovor usmjeri na određeni problem.
Muškarcima se često prigovara da žele „popraviti situaciju“ prerano u
razgovoru. To frustrira muškarce koji vole rješavati probleme i u tome biti