Page 223 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 223

budućnost.

                    Treća prednost rogerovske metode jest ta što znatno otežava da iz nepažnje
               izvrćemo tuđe argumente u svoju korist. Kada vam se netko suprotstavlja, vrlo je
               primamljivo pojednostaviti, parodirati ili izobličiti njegovo ili njezino stajalište.
               To  je  kontraproduktivna  igra,  osmišljena  zato  da  našteti  osobi  s  kojom  se  ne
               slažete i da nepravedno uzdigne vaš osobni status. Suprotno tome, ako trebate

               sažeti tuđi stav tako da osoba s kojom razgovarate mora potvrditi taj sažetak kao
               istinit, možda ćete taj argument morati iznijeti jasnije i jezgrovitije nego što je to
               učinio sam govornik. Ako prvo pokušate pošteno sagledati argumente svojega
               suparnika  iz  njegove  perspektive,  možete:  a)  uvidjeti  da  su  vrijedni  i  pritom
               nešto i naučiti, b) ako još uvijek vjerujete da su pogrješni, učvrstit ćete svoj stav

               i bolje uobličiti svoje argumente tako da možete izdržati i jak izazov. To će vas
               uvelike  osnažiti.  Poslije  više  ne  ćete  morati  pogrješno  predstavljati  stavove
               svojega protivnika (i možda ćete premostiti barem dio ponora koji vas dijeli).
               Također ćete puno bolje zauzdavati vlastite sumnje.
                    Ponekad nam treba puno vremena da shvatimo što netko doista misli kada

               govori. To je najčešće zato što ti ljudi prvi put pokušavaju izraziti svoje ideje. Ne
               mogu to učiniti, a da ne zalutaju u slijepe ulice ili da ne koriste proturječne i čak
               besmislene  tvrdnje.  To  je  dijelom  zato  što  se  razgovor  (i  razmišljanje)  više
               odnosi  na  zaboravljanje  negoli  na  prisjećanje  nekoga  događaja.  Raspravljati  o
               događaju, posebice vrlo emotivnu kao što su smrt ili teška bolest, znači polako

               donositi odluku o tome što treba odbaciti od sebe. Međutim, da bismo s time
               započeli, prvo trebamo pretočiti u riječi mnoštvo nepotrebnih detalja. Govornik
               se, iako obuzet emocijama, mora detaljno prisjetiti cijeloga iskustva zato što tek
               tada ono što je ključno, uzrok i posljedica, može doći u središte, uobličiti se. Tek
               tada možemo izvući pouku priče.

                    Zamislite  da  netko  drži  snop  novčanica  od  stotinu  dolara.  Neke  od  tih
               novčanica su krivotvorene. Sve ih treba položiti na stol tako da se svaka jasno
               vidi i tako da se može zamijetiti svaka razlika - ako to ne napravimo, ne ćemo
               moći razlikovati prave novčanice od krivotvorenih. Sličan metodološki pristup
               trebamo koristiti i onda kada želimo uistinu saslušati nekoga tko nastoji riješiti
               neki problem ili reći nešto važno. Ako nakon što saznate da su neke novčanice

               krivotvorene olako odbacite cijeli snop (primjerice, žuri vam se ili niste voljni
               potruditi se iz kojega god razloga), osoba nikada ne će naučiti razlikovati žito od
               kukolja.
                    A ako ih slušate ne donoseći ishitrene sudove, ljudi će vam u pravilu reći sve
   218   219   220   221   222   223   224   225   226   227   228