Page 227 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

Ima zatim razgovora kojima je svrha nadmudrivanje. I u takvim je

razgovorima prisutan dominacijski element, ali cilj je biti najzanimljiviji
sugovornik (a u tome onda uživaju i svi drugi sudionici). Svrha je ovih
razgovora reći „bilo što istinito ili duhovito", kao što je primijetio jedan moj
dosjetljivi prijatelj. Budući da su istina i humor često bliski saveznici, ta
kombinacija dobro funkcionira. Mislim da bismo ovo mogli opisati kao
inteligentan razgovor između dvojice pripadnika radničke klase. Sudjelovao sam
u mnogim lijepim natjecanjima u sarkazmu, satiri, uvredama i općenito

neumjereno komičnim razgovorima među ljudima s kojima sam odrastao u
Sjevernoj Alberti i kasnije među nekim pripadnicima specijalne ratne mornarice
koje sam upoznao u Kaliforniji, prijateljima mojega znanca, spisatelja pomalo
zastrašujuće popularne fantastike. Ti su njegovi prijatelji bili savršeno spremni
reći bilo što, ma koliko to bilo užasno, samo da je smiješno.

Ne tako davno došao sam k tome znancu u Los Angeles na proslavu njegova
četrdesetoga rođendana. Pozvao je jednoga pripadnika specijalne postrojbe ratne
mornarice (Navy SEALs). No nekoliko mjeseci prije toga supruzi mu je bilo
utvrđeno vrlo teško zdravstveno stanje i trebala je otići na operaciju mozga.
Nazvao je prijatelja iz mornarice, rekao mu što se dogodilo i spomenuo da će

možda otkazati proslavu. „Misliš da vi imate problem?" odgovorio je njegov
prijatelj. „Upravo sam kupio avionsku kartu za tvoju proslavu i ne mogu dobiti
povrat novca!" Teško je reći koliki bi postotak ljudi na planetu takav odgovor
smatrao duhovitim. Nedavno sam to ispričao skupini novijih poznanika i oni su
bili više šokirani i užasnuti nego što im je bilo smiješno. Pokušao sam ga
opravdati pa sam rekao da je zacijelo htio izraziti poštovanje izdržljivosti

svojega prijatelja i njegove supruge da izdrže tu tragediju i nadiđu je, ali nije mi
baš uspjelo. Ipak, doista mislim da je htio iskazati to poštovanje i mislim da je u
tome bio nevjerojatno dosjetljiv. Šala mu je bila smjela, anarhična do granice
bezobzirnosti, a upravo je ta granica mjesto na kojemu nastaje sve što je zbilja
smiješno. Moj prijatelj i njegova žena prepoznali su taj kompliment. Shvatili su
da je njihov prijatelj znao da su oni dovoljno snažni da izdrže tu razinu - pa,
nazovimo ga natjecateljskim humorom. Bio je to test karaktera i prošli su ga s

vrlo dobrom ocjenom.
Seleći se s jednoga sveučilišta na drugo i uspinjući se na obrazovnoj i
društvenoj ljestvici uvidio sam da su takvi razgovori sve rjeđi i rjeđi. Možda nije

riječ o klasnomu pitanju, iako sam posumnjao da jest. Možda je samo štos u
tome što sam stariji ili što prijateljima koje čovjek stječe kasnije u životu, nakon
adolescencije, nedostaje luđačka natjecateljska prisnost i uvrnuta razigranost