Page 224 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

o čemu razmišljaju - i čak vas ne će previše obmanjivati. Reći će vam

najnevjerojatnije, najapsurdnije, najzanimljivije stvari. Vrlo malo vaših
razgovora bit će dosadno. (Zapravo, upravo po tome možete znati slušate li ili
ne. Ako je razgovor dosadan, vjerojatno ne slušate.)
Strategije dominacijske hijerarhije primata - i dosjetljivost
Nije svaki govor razmišljanje niti svako slušanje potiče preobrazbu. I jedno i
drugo mogu imati druge motive koji mogu dovesti do manje vrijednih,

kontraproduktivnih, pa čak i opasnih ishoda. Netko može sudjelovati u
razgovoru samo zato da uspostavi ili potvrdi svoje mjesto u dominacijskoj
hijerarhiji. Primjerice, jedna osoba počne opisivati nešto iz bliže ili dalje
prošlosti, neki događaj s dovoljno dobrih, loših ili iznenadnih elemenata da ga
vrijedi saslušati. Zatim se ubaci druga osoba, zabrinuta da će joj se uniziti

društveni status zanimljive osobe, pa odmah smišlja nešto bolje, gore ili
šokantnije. To nije situacija u kojoj se dva sudionika zabavljaju nadmudrujući
jedan drugoga i smišljajući varijacije na temu za svoj užitak (i užitak svih
ostalih). To je jednostavno borba za položaj. Moći ćete prepoznati takve
razgovore. Prati ih osjećaj posramljenosti među sudionicima i svima prisutnima
koji su svjesni da je ono što je upravo rečeno preuveličano i neistinito.

Vrlo je slična vrsta razgovora i kada nitko nikoga ne sluša. Umjesto toga,
dok jedan govori, drugi koristi to vrijeme da smisli što će sljedeće reći, a to
uglavnom ne će imati nikakve veze s temom zato što ne možete slušati što drugi
govori ako nestrpljivo čekate kada ćete vi progovoriti. Tako će se cijeli tijek
vašega razgovora potresti iz temelja i naglo zastati, kao vlak kada naglo zakoči u

tračnicama. Nakon toga putnici toga vašeg vlaka obično će ostati u tišini i
povremeno se posramljeno pogledavati sve dok netko ne ode ili dok netko ne
ubaci neku dosjetku i tako opet spoji Humptyja Dumptyja.
Ima zatim razgovora u kojima jedan sudionik pokušava ostvariti pobjedu

svojega gledišta. To je još jedna varijanta razgovora povezana s dominacijskom
hijerarhijom. U takvu razgovoru, koji često naginje ideologizaciji, govornik
nastoji: a) ocrniti ili ismijati stajalište svakoga tko ima suprotno mišljenje, b)
pritom koristiti selektivne dokaze i, naposljetku, c) zapanjiti slušatelje (od kojih
se većina s njime ionako već slaže) valjanošću svojih tvrdnja. Cilj je zadobiti
podršku za svoj sveobuhvatan, jedinstven, pretjerano pojednostavljen pogled na

svijet. Dakle, svrha je razgovora objasniti da je nerazmišljanje ispravna taktika.
Osoba koja ovako govori vjeruje da ako pobijedi u argumentaciji ima pravo i da
je onda struktura dominacijske hijerarhije s kojom se ona najviše poistovjećuje
nužno ispravna. To je često - a to nije neobično - hijerarhija unutar koje je ta