Page 245 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

nerazriješenih problema o kojima se lagalo, koje se izbjegavalo, racionaliziralo,

skrivalo poput vojske kostura u velikomu zastrašujućem ormaru najednom
izbijaju poput poplave u Noino vrijeme i sve preplavljuju. Nema arke, jer je
nitko nije izgradio, iako su svi osjećali da se sprema oluja.
Nikada ne podcjenjujte razornu moć grijeha propusta.

Možda je razoreni par mogao zapodjenuti razgovor, ili dva, ili dvjesto
razgovora o svojemu seksualnom životu. Možda je tjelesnu intimnost - koju su
nesumnjivo imali - trebala popratiti i odgovarajuća psihološka intimnost (a to
često nije slučaj). Možda su to mogli nadvladati po svojim ulogama. Posljednjih

je desetljeća u mnogim domaćinstvima uništena tradicionalna podjela kućanskih
poslova, dobrim dijelom u ime slobode i oslobođenja. Međutim, to razaranje nije
toliko dovelo do pomicanja ograničenja, koliko do kaosa, sukoba i
neodređenosti. Nakon bijega iz tiranije često slijedi ne raj, nego boravak u
pustinji: besciljan, zbunjujuć i pust. Štoviše, u nedostatku dogovorene tradicije (i
granica koje ona nameće, često neudobnih, pa čak i nerazumnih) postoje samo tri
teška izbora: ropstvo, tiranija ili pregovaranje. Rob čini samo ono što mu se

naredi - možda sretan što može umaći odgovornosti - i tako rješava problem
kompleksnosti. No to je privremeno rješenje. Duh toga roba ipak se buni. Tiranin
samo govori robu što mu je činiti i tako rješava problem kompleksnosti. No to je
privremeno rješenje. Tiranin se umori od toga roba. Ne nalazi ništa osim
predvidive i mrzovoljne poslušnosti. Tko može vječno tako živjeti? Ali

pregovaranje - ono zahtijeva da oba igrača otvoreno priznaju da zmaj postoji. To
je realnost s kojom se teško suočiti, čak i kada je još premala da proguta viteza
koji joj se usprotivi.
Možda je uništeni par mogao preciznije odrediti način na koji žele živjeti.
Možda su tako zajedničkim snagama mogli spriječiti da nekontrolirano izbije i

preplavi ih ocean kaosa. Možda su mogli učiniti upravo to, a ne onako
popustljivo, lijeno i kukavički reći: „Sve je to u redu. Nije vrijedno svađe.“ Malo
je toga u braku što bi se moglo opravdano smatrati sitnicom koja ne vrijedi
rasprave. U braku ste poput dvije mačke zaglavljene u bačvi, povezani prisegom
koja, u teoriji, traje dok jedan od vas, ili oboje, ne umrete. Prisega je tu zato da
situaciju shvatite ozbiljno. Želite li uistinu da vas ista glupa sitnica muči svakoga

dana vašega braka, i tako desetljećima?
„Pa mogu se nositi s time“, pomislite. Možda biste i trebali. Niste uzor
istinske tolerancije. I možda će vam, ako kažete partneru da njegov histerični
smijeh počinje zvučati kao struganje noktiju po ploči, on ili ona posve