Page 244 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 244

takvu situaciju?

                    Ima  jedna  priča  za  djecu  koja  mi  se  jako  sviđa,  zove  se  There’s  No  Such
               Thing  as  a  Dragon  (Zmajevi  ne  postoje),  autora  Jacka  Kenta.  To  je  vrlo
               jednostavna  priča,  barem  površno  gledano.  Jednom  sam  pročitao  nekoliko
               odlomaka te priče skupini umirovljenih alumnija Sveučilišta u Torontu i objasnio
                                                      12
               im njezino simboličko značenje.  Govori o dječaku, Billyju Bixbeeju, koji se

               jedno jutro probudio i na krevetu ugledao zmaja. Bio je velik kao mačka i vrlo
               druželjubiv.  Billy  je  rekao  majci  za  njega,  ali  ona  mu  je  samo  odvratila  da
               zmajevi  ne  postoje.  Malo-pomalo  zmaj  je  počeo  rasti.  Pojeo  je  sve  Billyjeve
               palačinke.  Uskoro  je  ispunio  čitavu  kuću.  Mama  pokušava  usisati,  ali  mora
               neprestano izlaziti i ulaziti u kuću kroz prozor zato što je zmaj posvuda pa joj
               treba cijela vječnost. Zmaj zatim pobjegne zajedno s kućom. Billyjev otac vraća
               se  kući  i  na  mjestu  na  kojemu  je  nekoć  živio  pronalazi  samo  prazan  prostor.

               Poštar mu kaže kamo je kuća otišla pa on potrči za njom, uspne se zmaju na
               glavu  i  vrat  (koji  sada  strše  vani  na  ulicu)  i  dolazi  do  žene  i  sina.  Mama  još
               uvijek ustrajno ponavlja da zmaj ne postoji, ali Billy, kojemu je već dozlogrdilo,
               odlučno  kaže:  „Mama,  zmaj  postoji."  U  istome  se  trenutku  zmaj  počinje
               smanjivati i uskoro opet postaje velik kao mačka. Tada se svi slože oko toga da
               zmajevi te veličine: a) postoje i b) da su puno bolji od svojih gigantskih verzija.

               Billyjeva  mama,  koja  je  sada  već  nevoljko  otvorila  oči,  žalosno  pita  zašto  je
               morao  postati  tako  velik.  Billy  potiho  sugerira  da  je  „možda  želio  da  ga
               primijete".
                    Možda!  To  je  pouka  brojnih,  brojnih  priča.  Kaos  u  obitelji  izbija  malo-

               pomalo. Gomilaju se uzajamno nezadovoljstvo i ogorčenost. Sav se nered gura
               pod  tepih,  gdje  se  zmaj  njime  gosti.  Ali  nitko  ništa  ne  govori  sve  dok  se
               zajedništvo i ispregovarani kućni red ne pokažu kao nedostatni ili se raspadnu
               pred  nečim  nepredviđenim  i  zastrašujućim.  Svi  glume  da  je  sve  u  redu.
               Komunikacija bi zahtijevala priznanje zastrašujućih emocija: ogorčenosti, straha,
               usamljenosti, očajanja, ljubomore, frustracije, mržnje, dosade. Lakše je održavati

               mir iz trenutka u trenutak. Ali za to vrijeme, u pozadini, u kući Billyja Bixbeeja,
               kao i u svakoj kući koja joj je nalik, zmaj raste. Jednoga dana izlazi na vidjelo u
               obliku  koji  nitko  ne  može  zanemariti.  Čupa  cijelu  obitelj  iz  njezinih  temelja.
               Zatim nastaje skandal ili se pokreću parnice za skrbništvo koje traju desetljećima
               i  imaju  razorne  ekonomske  i  psihološke  posljedice.  Tada  je  to  koncentrirana
               verzija  žuči  koja  se  mogla  razlijevati  u  podnošljivoj  količini,  problem  po
               problem,  tijekom  godina  pseudorajskoga  braka.  Svaki  od  tristo  tisuća
   239   240   241   242   243   244   245   246   247   248   249