Page 242 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

Što je svijet nakon pada njujorških Blizanaca? Je li poslije toga išta ostalo

stajati i ako jest, što? Koja se strašna zvijer uzdiže iz ruševina nakon što se
potresu i sruše nevidljivi stupovi koji podržavaju svjetski financijski sustav? Što
vidimo kada se nađemo u drami i pometnji nacional-socijalističkoga skupa ili
kada drhtimo sleđeni od straha usred masakra u Ruandi? Što je to što vidimo
kada ne možemo razumjeti što se događa, kada ne možemo odrediti gdje smo,
kada ne znamo tko smo i više ne razumijemo što nas okružuje? Evo što ne
vidimo: ne vidimo dobro poznati i udobni svijet oruđa, svijet korisnih predmeta i

osoba. Ne vidimo čak ni poznate prepreke - koje su dovoljno problematične i u
normalno vrijeme i koje smo već svladali - koje možemo jednostavno zaobići.
Kada se sve oko nas raspada, više ne opažamo pozornicu i okolnosti

nastanjivoga reda. To je, biblijskim riječima rečeno, vječni toku va bohu,
neoblikovana praznina, i tekom, ponor - kaos koji vječno vreba ispod tanke
površine naše sigurnosti. Prema najdrevnijim vjerovanjima čovječanstva, upravo
je iz toga kaosa na početku vremena sveta Božja Riječ izvela red (i, prema istim
vjerovanjima, na sliku iste te Riječi stvoren je i čovjek, kao muško i žensko). Iz
toga je kaosa - na ograničeno vrijeme - izvorno potekla sva stabilnost koju smo
imali sreću iskusiti kada smo prvi put naučili opažati. Ono što vidimo kada se

sve raspada jest kaos (čak i ako ne možemo to zapravo vidjeti). Što sve ovo
znači?
11
Izvanredno stanje - pojavljivanje. To je kada se iz nečega nepoznatog naglo
pojavi neki do sada nepoznati fenomen (od grčke riječi phainesthai, ,,zasjati“).
To se ponovno pojavio vječni zmaj, izmigoljio je iz svoje vječne špilje, trgnut iz

svojega drijemeža. To je podzemni svijet s čudovištima koja izranjaju iz dubina.
Kako se pripremiti za izvanrednu pojavu kada ne znamo što se pojavilo ili
odakle? Kako se pripremiti za katastrofu kada ne znamo što očekivati ili kako
trebamo djelovati? Odvraćamo se od naših presporih, pretromih umova, recimo
to tako, i okrećemo našim tijelima. Tijelo nam reagira puno brže od uma.

Kada se sve oko nas sruši, nestaje naša dosadašnja percepcija i mi počnemo
djelovati. U tim strašnim trenutcima, kada nas iznevjeri razmišljanje, ali i sama
percepcija, štite nas drevni refleksi, nagonske reakcije koje su se razvile,
automatske i učinkovite, tijekom stotina milijuna godina. U takvim se
okolnostima naše tijelo priprema za sve mogućnosti. Prvo se sledimo. Tjelesni
refleksi zatim prelaze u emociju, sljedeću fazu percepcije. Je li ovo nešto

zastrašujuće? Nešto korisno? Nešto protiv čega se treba boriti? Nešto što
možemo zanemariti? Kako ćemo to odrediti, i kada? Ne znamo. Sada se