Page 258 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 258

logora,  kakva  nastaje  onda  kada  graditelji  i  javne  vlasti  ne  vole  ljude  kojima

               služe ili im ne vjeruju.
                    Očita  i  posvemašnja  ružnoća  toga  rješenja  jasno  pokazuje  da  su  lagali  o
               razlozima da ih realiziraju.


                    Uspjeh i ogorčenje
                    Kada  čitate  dubinske  psihologe  -  Freuda  i  Junga,  na  primjer,  baš  kao  i
               njihova  prethodnika  Friedricha  Nietzschea  -  naučite  da  sve  ima  svoju  mračnu
               stranu.  Freud  je  prodro  duboko  u  latentno,  implicitno  značenje  snova  koji  po
               njegovu mišljenju često žele izraziti neku našu potisnutu, nepriličnu želju. Jung
               je  vjerovao  da  svaki  društveno  prihvatljiv  čin  prati  njegov  zli  dvojnik,  neka

               nesvjesna sjenka. Nietzsche je istraživao ulogu onoga što je nazvao osjećajem
               tzv.  ressentimenta  u  motivaciji  prividno  nesebičnih  čina  koji  se  često  previše
               javno ističu.
                    Čovjek  [se]  mora  riješiti  osvete:  to  je  za  me  most  k  najvišoj  nadi  i  duga
               nakon  duga  nevremena.  Ali  tarantule  bi,  dakako,  htjele  drugačije.  „Upravo  to

               znači za nas pravednost, da svijet bude pun nevremena naših osveta" - tako one
               govore između sebe. „Želimo se svetiti svima i psovati sve koji nisu poput nas" -
               tako se kunu oni koji imaju srca tarantula. ,,A ‘volja za jednakošću’ -samo to
               treba da postane ubuduće ime za krepost; i protiv svega što posjeduje moć podići
               ćemo  naš  glas!"  Vi  propovjednici  jednakosti,  iz  vas  viče  za  „jednakošću"

               tiransko  ludilo  nemoći:  vaša  potajna  požuda  za  tiranijom  prerušila  se  tako  u
               kreposne riječi!
                    Neusporedivi  engleski  esejist  George  Orwell  također  je  to  znao.  Godine
               1937. napisao je Road to Wigan Pier (Put u Wigan Pier), kojim se dijelom oštro
               obrušio na višu klasu britanskih socijalista (iako je i sam naginjao socijalizmu).

               U  prvoj  polovici  te  knjige  Orwell  prikazuje  strašne  životne  uvjete  britanskih
               rudara 1930-ih godina.
                    U  industrijskim  četvrtima,  potvrdilo  mi  je  to  nekoliko  zubara,  došlo  je  do

               toga da je gotovo abnormalna pojava vidjeti osobu stariju od trideset koja još
               uvijek ima svoje zube. U Wiganu mi je mnogo ljudi reklo da je najbolje povaditi
               sve  zube  što  je  prije  moguće.  Jedna  mi  je  žena  rekla:  „Zubi  samo  stvaraju
               probleme."
                    Rudar iz Wigan Piera morao je hodati - točnije, puzati, s obzirom na visinu

               rudarskih okana - i do pet kilometara pod zemljom, u mraku, udarajući glavom i
               grebući leđa, samo kako bi došao do mjesta na kojemu bi započeo svojih sedam i
   253   254   255   256   257   258   259   260   261   262   263