Page 259 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

pol sati mukotrpna rada. Nakon toga otpuzao bi natrag. „Mogli bismo usporediti

i reći da je to otprilike kao uspon na manju planinu prije i poslije posla svakoga
dana“, izjavio je Orwell. Vrijeme koje su provodili u puzanju nije im bilo
plaćeno.
Orwell je napisao Put u Wigan Pier za Left Book Club (Ljevičarski književni
klub), socijalističku izdavačku grupaciju koja je svakoga mjeseca objavljivala

odabrana djela. Nakon što čovjek pročita polovicu te knjige koja otvoreno iznosi
osobne životne okolnosti rudara, ne može, a da ne suosjeća s radničkom
sirotinjom. Samo bi monstrumu srce ostalo hladno na Orwellove opise tih
životnih uvjeta:

Ne tako davno uvjeti u rudnicima bili su gori nego što su sada. Još uvijek je
na životu nekoliko starica koje su u mladosti radile pod zemljom, puzale na sve
četiri vukući vjedra ugljena. Činile su to čak i u trudnoći.
Međutim, u drugoj polovici knjige Orwell se posvetio razmatranju drugoga

problema: relativnoj nepopularnosti socijalizma u Ujedinjenomu Kraljevstvu,
unatoč jasnoj i bolnoj nejednakosti koja je u to vrijeme posvuda vladala.
Zaključio je da oni reformisti koji su šetali uokolo u tvidu, voljeli filozofirati,
poistovjećivati se sa žrtvama i izražavati suosjećanje i ogorčenje, često nisu
voljeli siromašne kao što su tvrdili. Oni su zapravo samo mrzili bogate.

Prikrivali su svoje ogorčenje i ljubomoru samilošću, licemjerstvom i isticanjem
svoje pravednosti. U našemu nesvjesnom - kao i kod ljevičarske fronte što
pretendira na dijeljenje društvene pravde - ni dan-danas nije puno drukčije.
Zahvaljujući Freudu, Jungu, Nietzscheu i Orwellu svaki put kada čujem kako
netko na sav glas govori: „Zalažem se za to i to!“, uvijek pitam: ,,A protiv čega
se borite?“ To pitanje posebno dobiva na težini ako se ta ista osoba žali, kritizira
ili pokušava promijeniti druge ljude.

Mislim da je Jung iznio najprecizniju psihoanalitičku maksimu: Ako ne
možete shvatiti zašto je netko nešto učinio, pogledajte posljedice - i zaključite o
motivaciji. To je psihološki skalpel koji nije uvijek prikladan instrument. Može

zarezati preduboko ili na pogrješnim mjestima. Možda je riječ i o posljednjoj
opciji. Ipak, ima slučajeva kada upravo tim skalpelom možemo potpuno
rasvijetliti situaciju.
Primjerice, ako je jedino što postižemo postavljajući skejtstopere na kamene
posude za biljke i na temelje kipova to da unesrećujemo mladiće i silno

nagrđujemo estetiku prostora, onda nam je možda upravo to i bio cilj. Ako netko
tvrdi da se u svojim djelima vodi najvišim načelima i da sve čini zbog dobra