Page 261 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

Sagnuo sam se i sakrio iza nekih bicikala, držeći Renea na oku. ,,Rene,“

povikao sam, „žao mi je što sam rekao da si krava. Nemojmo se više svađati.14
Opet mi je počeo prilaziti. Rekoh: „Rene, žao mi je što sam to rekao. Zbilja. I još
uvijek želim ići gledati film s tobom." To nije bila samo taktika. Mislio sam to.
Da nisam, ono što je uslijedilo ne bi se nikada dogodilo. Rene je stao kao ukopan
i zapiljio se u mene. Onda je počeo plakati, a zatim je pobjegao. To su, u kratkim
crtama, bili odnosi između domorodaca i bijelaca u našemu surovom
malom mjestu. Nikada nismo otišli gledati taj film.

Kada bi se moj prijatelj Chris uvalio u svađu s indijanskom djecom, nikada
nije uzvraćao udarce. Trpio je batine zato što je vjerovao da njegova samoobrana
ne bi bila moralno opravdana. „Mi smo im oteli zemlju“, zapisao je kasnije. „To

je bilo pogrješno. Nikakvo čudo što su ljuti." Tijekom vremena Chris se malo-
pomalo potpuno povukao iz svijeta. Dijelom je sam bio kriv za to. Gajio je
duboku mržnju prema muškosti kao takvoj i svim muškim aktivnostima.
Smatrao je da su pohađanje škole, pronalaženje posla ili djevojke dio istoga
onog procesa koji je doveo do kolonizacije Sjeverne Amerike, do užasne
nuklearne pat pozicije hladnoga rata i eksploatacije našega planeta. Pročitao je
neke knjige o budizmu i počeo smatrati da s obzirom na trenutnu situaciju u

svijetu ima etičku obvezu zanijekati vlastito Biće. Smatrao je da isto vrijedi i za
druge.
Za vrijeme preddiplomskoga studija neko sam vrijeme dijelio sobu s

Chrisom. Jednom smo kasno uvečer otišli u lokalni bar i poslije se pješice
vraćali kući. Chris je počeo redom razbijati retrovizore parkiranih automobila.
Rekoh mu: „Prestani s time, Chris. Kakva je korist od toga što ćeš razljutiti
vlasnike tih automobila?" Odgovorio je da svi oni čine dio frenetične ljudske
aktivnosti koja sve razara i da zaslužuju sve što ih snađe. Rekao sam mu da
osvećivanjem ljudima koji samo žive normalnim životima ne će ništa popraviti.

Godinama nakon toga, kada sam bio na diplomskome studiju u Montrealu,
Chris je banuo u posjet. Bio je potpuno izgubljen, bez cilja. Pitao sam ga mogu li
mu pomoći i to je završilo tako da se uselio k nama. Tada sam već bio oženjen s
Tammy i imali smo Mikhailu koja je imala godinu dana. Chris je prijateljevao s
Tammy u Fairviewu (nadajući se da će to prerasti u nešto više). To je dodatno

kompliciralo situaciju - ali ne baš na način na koji biste pomislili. Naime,
Chris je počeo mrzeći muškarce, no završio je mrzeći žene. Želio ih je,
ali odbacio je obrazovanje, karijeru i želju za napretkom. Bio je strastveni pušač
i nezaposlen. Nikakvo čudo, onda, što žene nisu bile silno zainteresirane za
Chrisa i on je zbog toga bio ogorčen. Pokušao sam ga uvjeriti da će ga put kojim