Page 274 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

kojim bogati ugnjetavaju siromašne. Kada je marksizam uveden u Sovjetski

Savez, Kinu, Vijetnam, Kambodžu i drugdje, ekonomska su bogatstva bila
radikalno preraspodijeljena. Privatno je vlasništvo bilo ukinuto, a seljaci nasilno
podvrgnuti kolektivizaciji. Rezultat? Smrt desetaka milijuna ljudi. Stotine
milijuna drugih pali su pod opresiju nalik onoj koja je još uvijek na snazi u
Sjevernoj Koreji, posljednjemu bastionu klasičnoga komunizma. Ekonomski
sustavi koji su iz toga proizišli bili su korumpirani i neodrživi i nastupio je
dugačak i iznimno opasan hladni rat. Stanovnici tih društava živjeli su u laži,

izdavali su svoje obitelji, prokazivali su svoje susjede - bila je to bijedna
egzistencija koju su podnosili bez prigovora (inače...!).
Marksističke su ideje bile vrlo atraktivne intelektualnim utopistima. Jedan od

glavnih arhitekata strahota Crvenih Kmera, Khieu Samphan, doktorirao je na
Sorboni prije nego što je nominalno postao šef Kambodže sredinom 1970-ih. U
svojoj disertaciji napisanoj 1959. tvrdio je da u kambodžanskim gradovima svi
koji nisu poljoprivrednici nisu produktivni: bankari, birokrati i biznismeni
ničime ne doprinose društvu. Umjesto toga, oni parazitiraju na istinskoj
vrijednosti koju donose agrikultura, mala industrija i obrtništvo. Članovi
francuske intelektualne elite koji su mu dodijelili doktorat blagonaklono su

gledali na Samphanove ideje. Po povratku u Kambodžu dobio je priliku da svoje
teorije provede u praksi. Crveni Kmeri ispraznili su kambodžanske gradove,
protjerali sve stanovništvo na selo, zatvorili banke, zabranili upotrebu valuta i
uništili svu trgovinu. Četvrtina kambodžanske populacije bila je prisiljena na rad
do smrti na selu, na tzv. poljima smrti.

Da se ne zaboravi: ideje imaju posljedice
Kada su nakon Prvoga svjetskog rata komunisti uspostavili Sovjetski Savez,
moglo se oprostiti ljudima što su se nadali da su mogući utopijski kolektivistički
snovi o kojima su pripovijedali njihovi novi vođe. Posljedice razorena
društvenoga poretka u drugoj polovici devetnaestoga stoljeća bili su rovovi i
masovni pokolji Prvoga svjetskog rata. Golem je jaz bio između bogatih i
siromašnih, a većina je ljudi iskusila ropstvo gore i od onoga kakvo je kasnije

opisao Orwell. Na Zapad su došle vijesti o strahotama koje je Lenjin počinio
nakon Ruske revolucije, ali izdaleka je bilo teško procijeniti što on zapravo radi.
Rusija je bila u postmonarhijskome kaosu, a vijesti o industrijskome razvoju i
preraspodjeli vlasništva onima koji su donedavno bili kmetovi pružile su razlog
za nadu. Da se stvari dodatno zakompliciraju, SSSR (i Meksiko) je podržao

demokratske republikance kada je 1936. izbio Španjolski građanski rat. Borili su