Page 275 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

se protiv nacionalista koji su zapravo bili fašisti koji su zbacili krhku

demokraciju, uspostavljenu prije samo pet godina, i koji su imali potporu nacista
i talijanskih fašista.
Intelektualci u Americi, Velikoj Britaniji i drugdje bili su silno ogorčeni zbog
neutralnosti svojih zemalja. Tisuće stranaca slile su se u Španjolsku da se bore za
republikance, služeći u međunarodnim brigadama. George Orwell bio je jedan

od njih. Ernest Hemingway služio je tamo kao novinar i također je podupirao
republikance. Politički osviješteni i zabrinuti mladi Amerikanci, Kanađani i
Britanci osjećali su moralnu obvezu da prestanu govoriti i da se počnu boriti.

Sva ta događanja odvukla su pozornost s aktualnih zbivanja u Sovjetskome
Savezu. 1930-ih, tijekom Velike depresije, staljinistički Sovjeti poslali su dva
milijuna kulaka, svojih najbogatijih seljaka, u Sibir (bili su to zapravo seljaci
koji su imali nešto krava, nekolicinu radnika ili nekoliko hektara zemlje više
nego što je bilo uobičajeno). Komunisti su smatrali da su ti kulaci zgrnuli
bogatstvo otimajući od drugih oko sebe i da zaslužuju svoju sudbinu. Bogatstvo
je bilo znak ugnjetavanja, a privatno vlasništvo je bilo krađa. Došlo je vrijeme za

malo jednakosti. Više od trideset tisuća kulaka strijeljali su na licu mjesta, a
puno je više njih dopalo šaka svojim najljubomornijim, najogorčenijim
i neproduktivnim susjedima koji su svoje smrtonosne namjere zaodjenuli
visokim idealima komunističke kolektivizacije.

Kulaci su bili „neprijatelji naroda", majmuni, šljam, štetočine, prljavština i
svinje. „Napravit ćemo sapun od kulaka", tvrdilo se u posebno okrutnim
krugovima gradskoga stanovništva - te su ljude mobilizirali Partija i sovjetski
izvršni odbori i poslali ih na selo. Kulake su gole bacali na ulice, mlatili ih i
tjerali da sami sebi iskopaju grobove. Žene su im silovali. Imovina im je bila
„eksproprirana", što je zapravo značilo da su im kuće ogolili do krovnih greda, a

iznutra sve pokrali. Na mnogim mjestima seljaci koji nisu bili kulaci pružili su
otpor, posebice žene, koje bi okružile progonjene obitelji svojim tijelima. Ali
taj je otpor bio uzaludan. Kulaci koji nisu ubijeni bili su protjerani u Sibir, često
usred noći. Vlakovi su počeli voziti onamo u veljači, po oštroj ruskoj hladnoći.
Kada bi napokon stigli u pustu tajgu, dočekao bi ih najoskudniji smještaj. Mnogi
su umrli, posebice djeca, od tifusa, ospica i grimizne groznice.

Kulaci, „paraziti naroda", općenito govoreći, bili su najvještiji i najvrjedniji
poljoprivrednici. Uvijek je mali broj ljudi zaslužan za većinu proizvodnje,
neovisno o kojemu se području proizvodnje radi, i tako je i s poljoprivredom.
Ruska poljoprivredna proizvodnja doživjela je krah. Ono malo što je ostalo