Page 281 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

mišljenja društvenih dekonstrukcionista nije uvjerenje u pravednost prvoga, već

želja za ostvarenjem ovoga drugog. Budući da treba ukloniti sve nejednakosti u
ishodu (ako smatramo da je nejednakost središte svega zla), onda sve rodne
razlike treba smatrati društvenim konstruktom. U suprotnom bi poriv za
jednakošću bio preradikalan, a doktrina besramno propagandna. Dakle, red
logike je obrnut kako bi se mogla zakamuflirati ideologija. Nitko se nije
pozabavio činjenicom da takve izjave izravno dovode do unutarnjih
nedosljednosti ideologije. Na primjer, rod je konstrukt, ali pojedinca koji se želi

podvrgnuti operaciji promjene spola treba bespogovorno smatrati muškarcem
zarobljenim u tijelu žene (ili obrnuto). Ove dvije tvrdnje ne mogu u isto vrijeme
biti logički istinite, i to se jednostavno zanemaruje (ili pokušava racionalizirati
još jednom zapanjujućom postmodernističkom tvrdnjom: i sama je logika -
zajedno sa znanstvenim tehnikama - dio ugnjetavačkoga patrijarhalnog sustava).

Također vrijedi da ne mogu svi ishodi biti izjednačeni. Prvo i prvo, ishode
treba mjeriti. Prilično je jednostavno uspoređivati plaću ljudima koji rade u istoj
službi (iako neke stvari to dodatno kompliciraju, primjerice koliko dugo tu rade
ili što se sve od njih traži u različitim vremenskim razdobljima). Ali ima i
drugih, jednako važnih, metoda za uspoređivanje, poput radnoga ugovora, brzine

napredovanja i društvenoga utjecaja. Nametanje argumenta „jednaka plaća za
jednak rad“ automatski komplicira postupak uspoređivanja plaća zbog jednoga
jednostavnog razloga: tko određuje koji je rad jednak? To nije moguće. Zato
postoji tržište. Još je veći problem u uspoređivanju skupina: žene bi trebale
zarađivati isto koliko i muškarci. U redu. Crnkinje bi trebale zarađivati isto
koliko i bjelkinje. U redu. Bi li plaću onda trebalo prilagoditi svim rasnim

parametrima? Po kojim kriterijima? Koje su rasne kategorije ,,stvarne“?
Uzmimo jedan birokratski primjer. Nacionalni institut za zdravstvo SAD-a
razlikuje američke Indijance ili aljaskanske domoroce, Azijate, crnce,
Hispanoamerikance, havajske domoroce ili druge stanovnike pacifičkih otoka i

bijelce. Ali postoji više od petsto različitih indijanskih plemena. Po kojoj bi to
onda logici termin „američki Indijanac" trebao biti kanonska kategorija?
Pripadnici plemena Osage imaju prosječan godišnji prihod od 30 000 $ dok
članovi Tohono O’odhama zarađuju samo 11 000 $. Jesu li jednako potlačeni? A
što je s invaliditetom? Osobe s invaliditetom trebaju imati isti prihod kao i osobe
bez invaliditeta. U redu. Površno gledano, to je plemenita, suosjećajna, poštena

tvrdnja. Ali tko ima invaliditet? Treba li priznati invaliditet osobi koja živi s
roditeljem oboljelim od Alzheimera? Ako ne, zašto ne? A što je s onima koji
imaju niži IQ? S onima koji su manje privlačni? S pretilima? Neki se ljudi