Page 74 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 74

da vozač može vidjeti jer se grijanje u automobilu bilo pokvarilo. Zaustavljanje

               nije bila opcija. Nigdje nismo mogli stati.
                    Za  kućne  mačke  to  je  bio  pakao.  Mačke  u  Fairviewu  imaju  kratke  uši  i
               repove  zato  što  im  vrhovi  otpadnu  zbog  promrzlina.  Počele  su  nalikovati
               polarnim lisicama koje su same razvile ova obilježja u proaktivnoj borbi s jakom
               hladnoćom. Jednoga je dana naš mačak otišao vani, a da to nitko nije primijetio.

               Kasnije  smo  ga  pronašli  slijepljena  za  betonsku  stepenicu  na  koju  je  sjeo.
               Oprezno  smo  mu  odvojili  krzno  od  betona  bez  trajne  štete,  osim  za  njegov
               ponos. Naše su mačke zimi posebno ugrožavali automobili, ali ne zbog razloga
               na  koji  biste  pomislili.  Nije  riječ  o  tome  da  su  automobili  proklizavali  na
               sleđenim  cestama  i  prelazili  preko  njih.  Ne,  tako  su  ugibale  samo  mačke-

               gubitnice. Prava prijetnja za mačke bili su netom parkirani automobili. Mačka
               koja premire od hladnoće rado se zavuče ispod automobila i sjedne na još uvijek
               topli motor. Ali što ako vozač odluči ponovno upaliti automobil prije nego što se
               motor  ohladi  i  prije  nego  što  dotična  mačka  otiđe?  Recimo  samo  da  kućni
               ljubimci  koji  vole  tople  motore  i  ventilatori  motora  koji  se  brzo  okreću  nisu
               najsretnija kombinacija.

                    Budući da smo živjeli tako daleko na sjeveru, iznimno hladne zime bile su i
               vrlo mračne. Već početkom prosinca sunce ne bi izišlo sve do 9.30. Vukli smo se
               do škole po mrklome mraku. Ni kada bismo se vraćali kući, neposredno prije
               zalaska sunca, nije bilo puno više svjetlosti. Čak ni ljeti mladi nisu imali mnogo

               opcija u Fairviewu, ali zime su bile gore. Tada su prijatelji bili važni. Više od
               ičega drugog.
                    Moj prijatelj Chris i njegov brat
                    U to sam vrijeme imao prijatelja, nazovimo ga Chris. Bio je pametan dečko.
               Puno  je  čitao.  Volio  je  ista  djela  znanstvene  fantastike  kao  i  ja  (Bradbury,
               Heinlein,  Clarke).  Bio  je  inventivan.  Zanimali  su  ga  električna  oprema,

               zupčanici i motori. Po naravi je bio inženjer. Međutim, sve je to bilo zasjenjeno
               nekim problemom u njegovoj obitelji. Ne znam što je točno bilo. Starije su mu
               sestre bile pametne, njegov otac blag, a majka ljubazna. Činilo se da djevojke
               nemaju  nikakvih  problema,  ali  Chris  je  bio  zanemaren  na  neki  važan  način.
               Unatoč svojoj inteligenciji i znatiželji, bio je ljutit, ogorčen i beznadan.

                    To  se  fizički  očitovalo  u  obliku  njegova  plavoga  Fordova  kamioneta.  To
               zloglasno vozilo imalo je barem po jedno udubljenje u svakome kutu oplate. što
               je  još  gore,  imalo  je  jednak  broj  udubljenja  iznutra  nastalih  udarcima  tijela
               njegovih prijatelja o unutarnje površine zbog neprestanih prometnih nesreća u
   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79