Page 77 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

bio logičan slijed. Za one koji su bili iz obitelji nižega obrazovanja budućnost

koja bi uključivala fakultet jednostavno nije bila ni u opciji. Nije to bilo zbog
manjka novca. Školarina za visoko obrazovanje u to je vrijeme bila vrlo niska, a
poslovnih prilika u Alberti bilo je mnogo i bile su dobro plaćene. Zaradio sam
više novca u osamdesetima radeći u tvornici ploča od iverice nego što bih
zaradio da sam radio dvadeset godina na bilo kojemu drugom poslu. U naftom
bogatoj Alberti sedamdesetih godina nitko nije propustio fakultet zbog oskudice
novca.

Neki drukčiji prijatelji - i nekolicina istih
U srednjoj školi, nakon što su je napustili svi s kojima sam se družio,
sprijateljio sam se s dvije pridošlice. Doselili su u Fairview kao podstanari. U
njihovu još zabačenijemu rodnom mjestu, prikladno nazvanom Bear Canyon

(Kanjon Medvjeda), bilo je samo devet razreda škole. U usporedbi s drugima,
bili su ambiciozan duo. Izravni i pouzdani, ali i opušteni i vrlo zabavni. Kada
sam napustio Fairview kako bih pohađao Regionalni koledž u Grande Prairie,
udaljen devedeset milja, s jednim od njih sam dijelio sobu. Drugi je otišao
drugamo kako bi nastavio s obrazovanjem. Obojica su stremila prema višemu i
ta je njihova odluka učvršćivala moju.

Bio sam sretan šutljivko kada sam stigao na fakultet. Našao sam širu skupinu
prijatelja s kojima sam se dobro slagao i kojoj se priključio i moj kolega iz Bear
Canyona. Svi smo bili zadivljeni književnošću i filozofijom. Vodili smo
studentski savez i prvi put u povijesti učinili ga profitabilnim, organizirajući
studentske plesove. Je li moguće izgubiti novac prodajući pivo studentima?

Pokrenuli smo novine. Upoznali smo profesore iz političkih znanosti, biologije i
engleske književnosti na malim seminarima koji su obilježili već prvu godinu.
Profesori su bili zahvalni na našemu entuzijazmu i dobro su nas podučili. Gradili
smo bolji život.

Ostavio sam iza sebe dobar dio svoje prošlosti. U malenu mjestu svatko zna
tko si. Vučeš za sobom svoje godine poput psa koji trči s limenkama zavezanima
za rep. Ne možeš umaći onome što si bio. Tada nije sve bilo na internetu, i Bogu
hvala na tome, ali bilo je jednako neizbrisivo pohranjeno u izgovorenim i
neizgovorenim očekivanjima i sjećanju svake osobe.

Onda kada se preselite, sve je u zraku, barem na neko vrijeme. Stresno je, ali
u kaosu su i nove mogućnosti. Nitko vas, pa ni vi sami, ne može ukalupiti u
svoje stare predodžbe. Izbačeni ste iz svih svojih rutina. Možete stvoriti nove,
bolje rutine, s ljudima koji teže boljim stvarima. Vjerovao sam da je to prirodni